| Postanak 21,8 | Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. |
| Postanak 21,9 | Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipćanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, |
| Postanak 21,10 | pa reče Abrahamu: “Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom – s Izakom! |
| Postanak 21,11 | To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. |
| Postanak 21,12 | Ali Bog reče Abrahamu: “Nemoj se uznemirivati zbog dječaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer će Izakovo potomstvo tebi ovjekovječiti ime. |
| Postanak 21,13 | I od sina tvoje sluškinje podići ću velik narod, jer je tvoj potomak. |
| Postanak 21,14 | Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dječakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. |
| Postanak 21,15 | Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, |
| Postanak 21,16 | a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: “Neću da vidim kako dijete umire.” Sjedeći tako, udari u jecanje. |
| Postanak 21,17 | Bog ču plač dječaka te anđeo Božji zovne s neba Hagaru i reče joj: “Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog čuo plač dječaka u njegovoj nevolji. |
| Postanak 21,18 | Na noge! Digni dječaka i utješi ga, jer od njega ću podići velik narod. |
| Postanak 21,19 | Tada joj Bog otvori oči pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dječaka. |
| Postanak 21,20 | Bog je bio s dječakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. |
RAZMATRANJE
- Hagara i Jišmael započinju svoju priču sigurni u Abrahamovoj kući. Iz teksta se vidi da ih je Abraham volio i brinuo se za njih. No, Sara postaje ljubomorna i želi da ih izbace, otjeraju. Zamisli kako se osjećala Hagara, kada je poslana u pustinju sa svojim sinom.
- Nije prošlo puno vremena kada im je ponestalo hrane i vode. Hagara je u očajna i iščekuje smrt. Možeš li sjesti pored nje na onoj najnižoj točki njenog putovanja, njenog života?
- Odjednom, Bog joj je otvorio oči i ona ugleda zdenac, i njena sudbina se okreće na bolje. Zamisli kako se tada osjećala, što je to značilo za nju i Jišmaela. Promatraj u sebi tu scenu.
- Jišmael odrasta u pustinji, u divljini, prilagodio se tome okružju i tu sada može pronaći ono što mu treba za život. Kako ga ti zamišljaš, s obzirom da je uspio preživjeti u tako teškim okolnostima?
RAZGOVOR
- Razgovaraj sa svakim likom i pitaj ih zašto su reagirali tako kako su reagirali i kako su se osjećali dok su to činili. Zašto ne početi sa Sarom, koja je prva zahtijevala da se Hagaru i njenog sina izbaci?
- Zatim možeš razgovarati s Abrahamom. On je prisiljen odlučiti se između ove dvije žene i dva sina kojima je bio otac. Što on čini u ovoj situaciji, kako se ponaša?
- Što želiš reći Hagari čiji se život odjednom okrenuo naopako?
- Što želiš reći Jišmaelu, mladiću koji je odrastao u divljini u pustinji? Kako ćeš mu pristupiti nakon nekog vremena koje prošlo od ovih događaja?
- Možeš zamisliti sebe kao nekog od stanovnika u Abrahamovom selu, koji sve ovo promatra.
- Na kraju smo pozvani prepoznati Boga u ovim događajima, koji ispunja svoja obećanja. Razgovaraj s Bogom o tome što si vidio u ovim događajima.
