Dana 14. studenog ostvarile su se moje želje – obukla sam tako dragi mi habit. Toga dana, došavši u prisan odnos s dušama, mogla sam vidjeti da u svima njima postoje duboke i bolne rane; da sve, iako izvana izgledaju sretne, u svome srcu skrivaju cijeli jedan svijet nesreće i žalosti. Zauzvrat, tvoja karmelićanka mirno provodi svoje dane. Ništa ne može poremetiti njezin mir, njenu radost, jer u svojoj duši nosi onoga koji je izvor mira. S Bogom, dragi tata, ja već sada na zemlji živim kao u nebu.
Između Isusa i tvoje karmelićanke postoji tako duboka bliskost, da se sve veze sa zemljom čine kao sjena i što ga više upoznajem to ga više ljubim, jer u njegovom srcu pronalazim ponor vječne ljubavi. Zbog toga, dragi moj tata, osjećam veliku potrebu da te odvedem k Njemu. Željela bih da Isus bude i tvoj blizak prijatelj, kojem ćeš otvoriti svoje umorno i ispaćeno srce. Ah, tata, kako bi se promijenio tvoj život kad bi često išao k Njemu kao svome prijatelju! Misliš li da te možda Isus neće primiti takvog kakav jesi? Ako misliš nešto slično tome, pokazat ću ti da ga ne poznaješ dovoljno. On je sama nježnost, sama ljubav za sva svoja grešna stvorenja. On sam je rekao da je došao zvati grešnike. Zato smo svi mi, iako grešni, njegovi sinovi i kćeri i kao takvi trebamo imati povjerenja u njegovo srce koje je puno očinske nježnosti.
Ni sama ne znam koliko li sam samo puta molila za tebe i sve tvoje probleme, tako da se sve tako posloži za tvoje dobro. Osobito u ovom Marijinom mjesecu, preporučujem te Blaženoj Djevici. Nadam se da će me ona uslišiti i uvijek te čuvati. Nju molim da obriše suze s tvoga lica, i da donese mir tvome životu koji ispunjen tolikim nemirima i da ti bude blizu u tvojoj osamljenosti. Povrh svega, molim je da bude tvoja Odvjetnica, tvoja blaga i ljubazna Majka koja ti uvijek želi dobro.
sv. Terezija od Isusa (od Anda), Pismo 26. studnog 1919. u Dio è gioia infinita, 176-177.
