Ljubav prema Bogu sadrži u samoj sebi ljubav prema bližnjemu. Krist želi usaditi ovu istinu u duše svojih apostola na mnoge prekrasne načine, skoro zaboravljajući sve ostalo, zapovijeda im ovu zajedničku ljubav: „Ovo je moja zapovijed: da ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio.”
Tko god želi ljubiti svoga bližnjega taj čini da i on sam bude ljubljen od svoga bližnjega i da podnosi njegove pogreške. To isto je učinio i Isus Krist koji se, po svome Utjelovljenju, učinio sličnim nama, zaboravljajući svoje veličanstvo i prihvaćajući našu krhkost, ulazeći tako u odnos s nama grešnicima. I nije samo tolerirao s beskrajnom strpljivošću i blagošću svu ljudsku bijedu, nego je i oprostio, na drvu križa, svim svojim mučiteljima: „Oče oprosti im, jer ne znaju što čine.”
Tko god se trudi učiniti ljubljenim tolerantnim za drugoga taj će izbjeći svaku neslogu prema svome bližnjemu i uspostavit će odnos ljubavi s njim, kao što je to sama priroda učinila, čineći čovjeka društvenim bićem.
Kaže Apostol: „Jer premda slobodan od sviju, sam sebe svima učinih slugom da ih što više steknem […]. Svima bijah sve da pošto-poto neke spasim” (1Kor 9,19.22). Stoga, onaj tko želi ljubiti svoga bližnjega taj se prilagođava njegovoj volji i onome što je njemu drago, osim, naravno, ako bi se time povrijedilo svetost. Ujedno, takav se trudi vidjeti samoga sebe u svome bližnjemu, tako da bi ljubio svoga bližnjega kao samoga sebe. Zbog toga su razloga duhovne osobe toliko dosjetljive i spremne prilagoditi se stanju drugih. I ne samo to: da ne bi povrijedili ljubav, one se žele očistiti od svega što se bližnjemu ne bi sviđalo, pazeći, naravno, da ne zanemare obveze koje imaju prema Bogu.
Isus Krist nam svojim primjerom pomaže nositi slabosti bližnjih i kaže nam: „Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.” Ja, koji sam najveći, najljepši, najnedužniji, ljubim vas koji ste najmanji, najružniji, puni slabosti i grijeha. Činite i vi ono što i ja činim.
Ivan od Isusa i Marije, Delle virtu, 78-81.