Marija i karmelićanin

Jedna od karakteristika karmelskog poziva – a u još širem smislu kršćanskog – je biti oni koji će „donositi” Boga […] Na vrhu Karmela, prorok Ilija, nakon što se sedam puta pomolio, vidio je oblačić kao donositelja kiše koja je obnovila suhu zemlju. Nije toliko važno dati autentično tumačenje ovog viđenja. Znam i sam da su mnogi tumači sv. Pisma vidjeli u ovome oblačiću predsliku Djevice koja u svome krilu nosi Otkupitelja. U našem Redu ovo Ilijino viđenje je uvijek gledano kao preslika otajstva Utjelovljenja i kao pretkazanje čašćenja Majke Božje. Prema karmelskoj tradiciji, u tom uvjerenju, sagrađena je kapelica posvećena Blaženoj Djevici, na samom brdu, u središtu pustinjačkih nastambi.

„Braća Blažene Djevice Marije od Gore Karmela”. Pobožnost prema Mariji bila je usko povezana s njihovom ustanovom, i ime kojim su ih okolni narodi nazivali zbog ove kapelice, ostavilo je upečatljiv trag na stare križare, koji su položili svoje mačeve na oltar Marijin, kao Marijini vitezovi.

Koliko god bila uzvišena, Marija je ono što jest: dužnica kao i mi, božanskoj milosti i dobroti. Jasno je da je njoj milost udjeljena po posebnoj božanskoj uredbi, no ona joj je odgovorila bez ikakve zadrške. Ona joj se potpuno predala da vlada njenim životom. Marija je otvorila Bogu svoje srce. Njega je zadivilo njezino potpuno predanje i zato joj je potpuno darovao samoga sebe.

Moramo biti jedno s Kristom. Trebamo primiti Krista u svoje srce koje se, tako često, preslabo otvara njegovom dolasku. Naprotiv, Marija se već od prvih godina svojega života potpuno posvetila Bogu. Od svog ulaska u Hram, cijeli njezin život nije bio drugo doli neprestano služenje, stalna prinosnica Njemu, i zbog toga je njezino srce uvijek bilo otvoreno za Njega.

Od Marije možemo naučiti kako se distancirati od srca kad ono ne pripada Bogu i kako ga otvoriti da bude ispunjeno milošću. Tada će Isus sići u našu utrobu, rasti u nama, ponovno se roditi i postati vidljiv u našim djelima i bit će živ u našem životu. Premalo smo ispunjeni Bogom. Premalo živimo naš život. S Marijom, ispunjeni kao i ona milošću Božjom, možemo živjeti Božjim životom i tražiti našu proslavu i naše spasenje u zajedništvu s Njim kao Djetetom […].

Iznad svega, mislimo na Mariju. Ona je naše zvanje. I mi, kao i ona, trebamo postati theotokoi, nositelji i vjesnici Boga. To je cilj naše pobožnosti prema Mariji: trebamo postati druga Majka Božja, Bog se treba i u nama začeti i po nama roditi. Otajstvo Utjelovljenja nam daje vidjeti koliko je čovjek Bogu bitan i koliko se usko Bog želi povezati s čovjekom.

Ne trebamo razmišljati o nasljedovanju bez da razmišljamo o sjedinjenju, niti o sjedinjenju bez da razmišljamo o nasljedovanju. Oboje proistječe jedno iz drugog, no nekad je naglasak na jednom, a nekad na drugom. Trebamo ih gledati kao dvije stvari koje su skladno sjedinjene. Ako se želimo suobličiti Mariji da bismo uživali potpun odnos s Bogom, prema njezinom primjeru, trebamo postati druge Marije. Trebamo dopustiti Mariji da živi u nama. Marija ne može biti izvan karmelićanina, nego on mora živjeti život toliko sličan Marijinom, da živi s njom, u njoj i po njoj.

sv. Tito Brandsma, u: R. Valabeck, Maria e noi portatori di Dio, 13; 3-7

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Back To Top
%d blogeri kao ovaj: