Draga moja Celina, tvoja Terezija u ovom trenutku nije u visinama, no Isus je uči da nauči “izvući korist iz svega, iz dobrog i lošeg što nalazi u sebi.” On je uči igrati se u banci ljubavi, ili bolje rečeno, On igra za nju i ne govori joj kako to radi, jer to je Njegova stvar, a ne Terezijina. Ono što ona mora učiniti je napustiti sebe, predati se, a da ništa ne zadrži, čak ni radost saznanja koliko joj banka uzvraća. Ali ipak ona nije rasipno dijete, stoga se Isusu ne isplati priređivati gozbu za nju “budući da je ona uvijek s njim.”
Naš Gospodin hoće vjerne ovce ostaviti u pustinji. Koliko mi to govori!… One su mu sigurne; ne mogu više zalutati, jer su zarobljenice ljubavi. Tako Isus oduzima svoju osjetnu prisutnost zato da grešnicima udijeli svoje utjehe. Ako ih i dovede do Tabora, to je samo na nekoliko trenutaka, dolina je najčešće mjesto Njegovog počinka. “Tamo se On odmara u podne.”
Jutro našeg života je prošlo, uživali smo u mirisnim povjetarcima zore.Tada nam se sve smiješilo, Isus je dao da osjetimo Njegovu slatku prisutnost, ali kada je sunce ugrijalo, Ljubljeni nas je uveo u svoj vrt, dao nam da beremo smirnu kušnja odvajajući nas od svega, i od sebe samoga; brežuljak smirne nas je svojim gorkim mirisima učvrstio, pa nas je Isus opet natjerao da siđemo i sad smo u dolini. On nas vodi pokraj voda…
Draga Celina, ne znam baš dobro što ti govorim, ali čini se da ćeš razumjeti što ti želim reći. Ah! budimo uvijek Isusova kap rose. U tome je sreća, savršenstvo…
Srećom, obraćam se tebi, jer druge osobe ne bi mogle razumjeti moj jezik, a priznajem da je to istina za samo nekoliko duša. Zapravo, duhovnici druge vode da napreduju u savršenstvu dajući im da se vježbaju u mnogim krepostima, i u pravu su; ali moj duhovnik, Isus, uči me da ne brojim svoja djela. Uči me da sve činim kroz ljubav, da mu ništa ne odbijam, da budem zadovoljna kada mi daje priliku da mu dokažem da ga volim. Ali to se čini u miru, u predanosti. Isus je taj koji sve čini u meni, ja ne činim ništa.
sv. Terezija od Djeteta Isusa, Pismo Celini, 06. srpnja 1893., br. 142.
