Moje zvanje

O Marijo, pomozi mi, nastavi me podupirati! Margareta je opet razgovarala s mamom o mome zvanju, no uvjerena sam da ona više ni ne razmišlja o tome, jer velečasni župnik joj to nije ni spomenuo, a ni ja sama joj nisam više ništa govorila o tome. S druge strane, nije joj bilo ni prikladno da priča sa mnom o tome… Jutros nakon doručka, ona sama mi je počela pričati o tome i kad je vidjela da ja ostajem pri svome, briznula je u plač. Rekla je da mi neće dopustiti da odem sve dok ne navršim 21 godinu i da do toga ima još dvije godine i da prije toga ne mogu mirne savjesti ostaviti svoju sestru.

Koliko sam se divila njezinoj rezignaciji! Sama Gospa mi je izmolila ovu milost, jer je takvu nikada nisam vidjela. Kolike li su suze potekle iz mojih očiju kad sam vidjela da obje plaču!

Moj Isuse, ti sam me trebaš pozvati i podržati. Trebam vidjeti kako pružaš ruke iznad ovih meni tako dragih stvorenja, zato da se ne raspukne moje srce. Sve bih učinila samo da im zaustavim barem jednu suzu. I kad samo pomislim da sam ja uzrok što ih toliko prolijevaju! Gospodine, osjećam to, ti me želiš i daješ mi snagu i hrabrost. I u mojim suzama, osjećam mirnu i slatku vječnost. Da, uskoro su moći odgovoriti tvome pozivu.

Tijekom ove dvije godine, sve ću učiniti da postanem zaručnica koja je dostojna tebe, moj Ljubljeni. Čini mi se da sanjam, tako je lijepo! Ne mogu vjerovati da si za mene, najbjednije stvorenje, sačuvao toliku radost. Budi blagoslovljen uvijeke! A sada, ti koji možeš potpuno obnoviti moje srce, razlomi, spali, izbaci sve ono što ti se ne sviđa kod mene. Hvala, Marijo, toliko sam dirnuta da ti ne mogu reći doli samo jednu rečenicu: „Nastavi svoje djelo, pomozi mojoj ljubljenoj mami čijoj se hrabrosti divim, nagradi dragu sestricu koje ne misli na drugo osim da mi omogući ovu radost za kojoj uzdišem. Daj im snage i hrabrosti”. One shvaćaju da, usprkos mojoj ljubavi prema njima, spremna sam ih napustiti zbog mog Isusa. One su se jasno uvjerile da me one poziva, da ću ih žrtvovati samo zbog njega. Pomozi im, Isuse, a pomozi i podrži i onu koja te toliko ljubi da bi umrla iz ljubavi i koja sada ne pronalazi dovoljno dobre riječi da bi ti iskazala svoju zahvalnost!

sv. Elizabeta od Trojstva, Dnevnik, 26. ožujka 1889., u Scritti, 565-566.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Back To Top
%d blogeri kao ovaj: