Uvjeravam Vas, prečasni oče, da činim sve što je u mojoj moći da vas pribavim milosti koje su Vam potrebne. Sigurno ćete zadobiti ove milosti, jer naš Gospodin nikada ne traži žrtve koje prelaze naše snage. S vremena na vrijeme, istina, naš božanski Spasitelj daje da okusimo svu gorčinu kaleža koji pruža našoj duši. Kada traži da žrtvujemo sve ono što nam je drago na ovome svijetu, nemoguće je, bez posebne milosti, da ne zavapimo kao i On u Maslinskome vrtu: „Oče neka me mimoiđe ovaj kalež!… Ali ne moja, nego tvoja volja neka se vrši”.
Jako je utješno misliti da je Isus, Jaki Bog, znao naše slabosti, da je drhtao pred ovim gorkim kaležom, kaležom kojeg je prije tako gorljvo čeznuo piti…
Prečasni, ovo što prolazite je uistinu prelijepo s obzirom da je naš Gospodin to izabrao i za sebe i On je prvi stavio svoje usne na kalež koji Vama nudi.
Jedan je svetac rekao: „Najveća čast koju Bog može dati nekoj duši nije da joj dadne puno, nego da puno od nje traži!” Stoga, Isus se odnosi prema vama kao prema onome tko je privilegiran. On želi da Vi već sada započnete svoju misiju i da preko svog trpljenja spašavate duše. Zar nije i On sam, trpljenjem i smrću, otkupio svijet?… Znam da težite ovoj radosti žrtvovanja svoga života za božanskog Učitelja, no mučeništvo srca nije ništa manje plodonosno od prolijevanja krvi, a od sada to je Vaše mučeništvo. Stoga sam u pravu kad kažem, da je lijepo ovo što prolazite i da je dostojno jednog Kristovog apostola.
Prečasni oče, Vi dolazite tražiti utjehe kod one koju Vam je Isus dao za sestru i s pravom to činite. S obzirom da mi je Prečasna Majka dala dozvolu da pišem, želim odgovoriti ovom poslanju koje mi je povjereno, no osjećam da je najsigurnije sredstvo za postići ovaj cilj molitva i trpljenje…
Radimo zajedno na spasenju duša! Imamo samo jedan dan ovoga života da ih spasimo i da dokažemo Isusu svoju ljubav. Sutra od ovoga dana će biti vječnost kada Vam Isus uzvratiti stotinu puta za svaku slatku i istinsku radost koju ste žrtvovali za Njega. On dobro zna kolika je Vaša žrtva, On zna da trpljenje onih koje ljubite povećava Vaše trpljenje, no On je isto pretrpio ovo mučeništvo. Da spasi naše duše, morao je ostaviti svoju Majku, gledao je Bezgrešnu Djevicu podno svoga križa, njezino srce probodeno mačem boli. Zato se nadam da će naš božanski Spasitelj utješiti Vašu dobru majku, a ja ga za to već sada molim. Ah! kad bi božanski Učitelj dopustio onima koje ostavljate iza sebe zbog ljubavi prema Njemu, da vide samo zraku slave koju je za Vas pripremio i mnoštvo duša koje će po Vama ispuniti nebeski dvor, već sada bi se osjećali nagrađeno za žrtvu koju im uzrokuje Vaš odlazak.
Nadam se, prečasni oče, da ćete nastaviti moliti za mene koja baš anđeo kakav Vam se činim, nego siromašna mala karmelićanka, koja je jako nesavršena i koja unatoč svome siromaštvu, ima kao i Vi, veliku želju raditi za slavu Božju.
Ostanimo ujedinjeni u molitvi i trpljenju uz Isusove jaslice.
sv. Terezija od Djeteta Isusa, Pismo don Mauriciju Bellieru, 26. prosinca 1896., br. 213.
Photo by James Coleman on Unsplash
