Kod Boga ništa nije slučajno

Naše nam iskustvo pokazuje stvari skladne u sebi, ujedinjene i odijeljene jedne od drugih, u povezanosti uzajamne ovisnosti, što nas potiče na razmišljanje o jednoj sveopćoj uzročnoj vezi svih stvari.

Smisao našeg vlastitog života je možda pokazatelj iz kojeg možemo bolje prosuditi kako to razabiremo. U svakodnevnom govoru se razlikuje “što je s nakanom učinjeno“, i što u isto vrijeme vrijedi kao „ispunjeno smislom“, i „razumljivo“ i što je slučajno, i u sebi lišeno značenja i nerazumljivo. Imam u planu završiti određeni studij i stoga tražim sveučilište koje će mi biti od osobite pomoći na tom području. Ova povezanost je razumljiva i smislena.

Da u tom gradu upoznam nekoga tko „slučajno“ također tu studira i da jednog dana „slučajno“ započnem s njim razgovarati o problemima u svijetu i životu, na prvi pogled mi se ne čini uopće razumljiva veza.

Ali kada, nakon mnogo godina, ponovno razmišljam o mome životu, vidim dakle, kako je onaj razgovor bio od presudnog značenja za mene, možda “važniji” od cijelog mog studija, i dolazi mi na pamet da sam možda “trebala ići” u ono mjesto “baš zbog toga”. Ono što nije bilo u mom planu, bilo je u planu Božjem. I koliko se ovo češće ponavlja, toliko više bivam utvrđena u vjeri, da za Boga nema slučaja, da je cio moj život, do najsitnijih detalja, zacrtan u planu božanske Providnosti, i u očima sveznajućeg Boga, tvori jednu savršeno razumljivu cjelinu. Tako se počimam radovati zbog sjaja slave koji je također darovan i meni. Ovo promišljanje međutim, ne odnosi se samo na pojedinačne ljudske živote, nego i na život cijelog čovječanstva, kao i na sveukupnost svih stvorenih bića. Njihova povezanost u Logosu – Riječi, je jedna znakovita cjelina, jedno dovršeno umjetničko djelo, u kojem svaki zasebni potez dolazi na svoje mjesto, u harmoniji cijele slike, prema jednom čistom i nepromjenljivom zakonu. Ono što mi shvaćamo kao „smisao stvari“, ono što “ulazi u naš razum”, odnosi se prema toj smislenoj cjelini, poput nekih izgubljenih zvukova jedne daleke simfonije, koji mi izgledaju nošeni vjetrom. U teološkom rječniku, značajna povezanost svih bića u Logosu zove se božanski plan stvaranja (božanska umjetnost). Njegova je realizacija ostvarena preko događaja u svijetu od samog početka svijeta. Međutim, unutar ovoga “plana”, unutar “božanskog plana” stvaranja, nalazi se ( a da se od njega ne odvoji u redu postojanja ) vječna punina bića i života Božjega.

Sv. Terezija Benedikta od Križa(Edith Stein), Konačni i vječni bitak , str. 152 – 153.

By zamak

Related Post

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)