Zazovi Duha Svetoga
Dođi, Duše Presveti…
Lectio
>KKC 698: Pečat je simbol vrlo blizak simbolu pomazanja. Upravo je Krist onaj »kojega je Bog opečatio« (Iv 6, 27); a u Njemu Otac i nas označuje svojim pečatom. Budući da označuje neizbrisiv učinak pomazanja Duha Svetoga u sakramentima krsta, potvrde i reda, slika pečata u nekim se teološkim predajama upotrebljava da se izrazi neizbrisiv biljeg (»karakter«) utisnut tim trima sakramentima, koji se stoga ne mogu ponoviti.
Biljeg i pečat potječu od onoga čiji su. Isto tako ono što netko opečati, želi time pokazati da to pripada njemu. Pečat znači autoritet i pripadnost. Opečaćeni Duhom Svetim mi pripadamo Bogu, postajemo Božji. Svaki pečat ima u sebi neki lik. Pečat Duha Svetoga utiskuje u nas lik Isusa Krista, mi postajemo Kristovi, kršćani. Duh Sveti je, dakle, onaj koji nas oblikuje u sliku Kristovu.
Duša koja je omekšana svetim sakramentima i molitvom postaje kao vosak u koji Duh Sveti utiskuje svoj pečat. U Pjesmi nad pjesmama zaručnica kaže: „Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju”. Krizma, ukoliko dovršava djelo milosti započeto u krštenju, bila bi pečat Duha koji svakomu vjerniku daje njemu vlastit i nezamjenjiv poziv u Božjem narodu. Taj pečat ne nestaje kad čovjek umire. On ostaje na nama i kad u vječnosti stanemo pred Oca. On u nama tada prepoznaje svoga Sina, čiji pečat i lik nosimo.
Pečat Duha Svetog ne čini samo da pripadamo Kristu, nego nas i stavlja pod Božju zaštitu. Kad neprijatelj vidi na nama njegov pečat on bježi, pečat Duha svijetli na našim čelima i zasljepljuje Zloga. Opečaćeni Duhom Svetim mi smo spremni druge braniti i štititi i donositi drugima Božje svjetlo. Opečaćeni Duhom ne trebamo se ničega bojati, mi pripadamo njemu i On nam se daruje sa svim svojim darovima koje nam donosi, jer smo njegovi.
Biti osoba vjere je više od života u kojem samo pokušavamo izbjeći grijeh. Kad bi se život sastojao samo od izbjegavanja grijeha, onda to ne bi bilo ništa više od video igre iz 80-ih – Pac Man – u kojoj izbjegavate loše stvari kako biste preživjeli. Ponekad ostanemo zarobljeni u načinu razmišljanja “dovoljno je dobro” ili “samo radim ono što se od mene traži”. Ali zašto primiti dar i iskoristiti minimum koji on može ponuditi? To bi bilo kao da kupimo dobar i brz auto i stalno se vozimo u prvoj brzini. Otvorimo se pečatu dara Duha Svetoga kojeg smo primili na sv. Krizmi i On će preko nas čudesno djelovati.
Meditatio
„I onaj, kojij e stvorio prah, na neprotumačiv je način obukao ono, što je stvorio, čije je tijelo život, krv otkupnina, a duh pečat, božanska pak narav bez početka.“ (Proklo Carigradski)
„Ako tko nema Duha… nije Kristov“, i to s pravom. Jer je Duh pečat. Prema tome, onaj tko nema pečata, ne pripada Gospodaru, koji svoje označuje tim pečatom. (Teofilakt)
„Duh je Sveti, dakako, pomazanje i pečat koji utiskuje sliku što je u sebi ima; tim Duhom Bog Riječ kao svojim pečatom, tj. slikom svoje naravi, označuje i obilježava utiskujući svoju sliku na Crkvu, svoju zaručnicu.“
„Krist nas svojim vlastitim Duhom maže, čak obilno maže, i njime, kao vlastitim pečatom koji sadrži njegovu bit, sebe utiskuje na Crkvu, svoju zaručnicu.“ (sv. Atanazije)
»Ako je Duh Kristov pečat i biljeg, onda onaj tko nema Kristova pečata i biljega, ne pripada Kristu.« (sv. Ivan Zlatousti)
Antiohijska liturgija ovako izražava epiklezu posvete svete krizme (što se grčki kaže myron): [„Oče, (…) pošalji svoga Svetoga Duha] na nas i na ovo ulje koje je pred nama, i posveti ga, da svima koji se njime pomažu i obilježe bude: myron sveti, myron svećenički, pomazanje kraljevsko, haljina svjetlosti, plašt spasenja, dar duhovni, posvećenje dušâ i tijelâ, radost srca, sreća nepropadljiva, pečat neizbrisiv, štit vjere i strašna kaciga protiv svih djela Protivnikovih“.
Oratio
Duše Sveti – vječni živote!
Ti li si zraka, koja od prijestolja suca bljesnu i prodrije u dubinu noći duše, koja nikad sebe samu ne spozna? Milosrdno-neumoljivo prodire ona u pore skrivene. Uplašena od pogleda sebe same, ustupa prostor svetom strahu, početku one mudrosti, koja dolazi iz visine i u visinu nas čvrsto usidruje, u tvom djelovanju, koje nas nanovo stvara: Duše Sveti – zrako sveprožimajuća! Ti li si punina duha i snage, kojim Janje skida pečate s Božjeg vječnog promisla? Tobom poticani jašu glasnici Suda svijetom i oštrim mačem razlučuju kraljevstvo svjetla od kraljevstva noći. Onda će biti novo nebo i nova zemlja, i sve dolazi na svoje pravo mjesto, po tvome dahu: Duše Sveti – pobjednička silo! (sv. Terezija Benedikta od Križa)