Zazovi Duha Svetoga
Dođi, Duše Presveti…
Lectio
>KKC 694: Simbolizam vode označuje djelovanje Duha Svetoga u krštenju: poslije zaziva Duha Svetoga, voda postaje sakramentalni učinkovit znak novog rođenja: kao što se trudnoća našega prvog rođenja zbiva u vodi, tako krsna voda stvarno označuje da je naše rađanje na božanski život dar Duha Svetoga. A, »kršteni u jednom Duhu«, mi smo »jednim Duhom« i »napojeni« (1Kor 12,13): Duh je, dakle, i osobno živa voda koja iz raspetog Krista provire kao iz vlastita vrela te u nama struji u život vječni.
Danas razmatramo o Duhu Svetom kroz simbol vode. Voda označuje djelovanje Duha. Duh Sveti je voda koja izvire iz srca Krista raspetoga. Duh Sveti izvire i u nama, jer smo, kao Crkva, tijelo Kristovo. Mi nismo samo plićak i površnost, nego imamo svoju dubinu kao ocean. U tim dubinama u nama stanuje Duh Sveti i ako mu dopustimo, on će provreti i teći iz nas u pustinju ovoga svijeta i sve oživljavati: “jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi” (Ez 47,9). Voda čisti i tjelesno i duhovno; voda daje život, ali ona vodi i k onomu vječnomu životu. Voda je simbol Božje prisutnosti u Novom Jeruzalemu: “I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva” (Otk 22,1).
U himnu Duhu Svetom zazivamo ga da poteče “višnjom milosti” i nazivamo ga studencem živim. Duh Sveti je u nama kao studenac živi. Primili smo ga na krštenju. No, ponekad pijesak i kamenje začepe studenac i on u nama ne može poteći “višnjom milosti”. Etty Hillesum, mlada Nizozemka židovskog porijekla, koja je umrla u Auschwitzu, isprva je bila daleko od Boga, no otkriva ga zagledavši se duboko u samu sebe i piše: “U meni postoji veoma dubok zdenac. I taj zdenac je Bog. Ponekad mi polazi za rukom doprijeti do njega, no češće je pokriven kamenjem i pijeskom: tada je Bog zakopan. Treba ga ponovno iskopati” (Dnevnik, 97).
Što je to u mome životu zatvorilo “studenac živi”? Možda neki teški grijeh koji trebam ispovjediti? Možda nepraštanje, gajenje mržnje u srcu prema nekoj osobi? Možda druge etiketiram i smjestim odmah u neke svoje ladice i time ne dopuštam da budu onakvi kakve ih je Bog stvorio? U svakome postoji određeni potencijal, sjeme Božje koje je on tamo posadio. Možda baš od mene Bog očekuje da zalijem i podržim to sjeme, da se iz njega razvije biljka i stablo.
U Psalmu 1. pravednik je opisan “kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.” Da bismo postali zeleno stablo čije je lišće ljekovito za druge, potrebno je da u nama provre voda živa – Duh Sveti. Bez njega smo suhi i u odnosu prema drugim otrovni. Duh Sveti je onaj koji “mekša ćudi kamene”. Dopustimo mu da nas danas zalije, okrijepi, osvježi, očisti.
Meditatio
„Duh Sveti, kako ga je nazvao Klement Aleksandrijski, jest živodajna voda s neba, koja natapa pustinju i pretvara je u plodni raj. Voda je uvijek ista. Pa ipak, kap iste vode na ruži je ružičasta, na ljubičici je ljubičasta, na Ijiljanu je bijela. Na jednak način, jedan te isti Duh Božji jednog čovjeka potiče na mučeništvo, drugoga na naukovanje, trećega na prorokovanje…, dajući svakome njegovo ‘duhovno lice’.“ (T. Špidlik)
Pjesnik Kišević u sonetu Voda je moja mati piše: „Voda — kažem — i već žed bivam i žega. / Ova voda bistra oku tako godi. / Dovoljna je voda, pa da ima svega. / A što god se rađa, s vodom se i rodi.“
„Kad bih ja imao pedeset i tri minute slobodnog vremena”, reče Mali princ, “uputio bih se prema nekom izvoru“.
„Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: `Daj mi piti`, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.“ (Iv 4,10)
„Ne trebamo se čuditi da voda krštenja može očistiti dušu. Ona prodire u sve pore tijela i duše i tako sve ono što je već suptilno i nježno, kao što je duša, postaje po Kristovu blagoslovu još suptilnije i nježnije.“ (sv. Augustin)
„Duh je: voda što silazi s neba, živa voda, rosa, najbistriji izvor, piće, rijeka…“ (sv. Irenej Lionski)
„Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: ‘Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!’ To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega.« (Iv 7,37-39)
„Bez Duha Svetoga mi smo kao suhi kamen… Uzmite u jednu ruku spužvu natopljenu vodom, a u drugu uzmite kamen. Stisnite oboje. Iz kamena neće ništa izaći, a iz spužve će izlaziti obilna voda. Spužva je duša napunjena Duhom Svetim, a kamen je hladno i tvrdo srce, u kojem nema Duha Svetoga.
Duh Sveti je voda duše. Bez Njega duša ništa ne može. Kad je u duši Duh Sveti, ona je kao grozd iz koga izlazi slatka tečnost, kad se zgnječi.” (sv. Ivan Marija Vianney)
Oratio
Gospodine, ti izlijevaš Duha!
Iz tvojeg Srca grgolje potoci žive vode, prelijevanje Duha.
Slava tvojeg Uskrsnuća ižarivanje je Duha Svetog
koji je preplavio čitavu tvoju ljudsku narav,
a slava tvojeg Uzašašća očituje se u tvojoj moći izlijevanja
Duha Svetoga na čitav svemir da od njega sazdaš svoje Kraljevstvo.
Sav plod tvoje otkupiteljske žrtve sadržan je u daru Duha
koji nam donosi oproštenje grijeha
i milost božanskog posinovljenja.
Ispuni nas tim darom da nam saopćiš svu snagu
svoje svetosti i svoje ljubavi.
Neka on prožme dubine našega bića
da nas očisti, produhovi i ražari.
Daj da tvoj Duh utisne u našu dušu tvoju sliku
i da oblikuje naše misli prema tvojima.
Po svom Duhu priopći nam svoju nauku,
te daj da živimo cjelovitost Evanđelja.
Izlij svoga Duha u obilju da nas posve prožme
te nas posve uvede u svoju ljubav.
(Jean Galot)
