Bilješka

1 — Proročki identitet u Kristu

Encounter School of Ministry — Q2: Proročka služba, 1. klasa / 1. sesija: „Proročki identitet u Kristu" (o. Mathias Thelen, Encounter Ministries)

Ključna misao

Prorok je onaj tko čuje Božji glas i govori njegovu riječ. Čuti Boga za sebe zove se molitva; čuti ga za drugoga i to izreći zove se proroštvo. Ista načela vrijede za oboje.

Zašto kvartal o proroštvu

Proroštvo je najviše nerazumljeno jer je bilo mnogo zloporabe — ljudi su povrijeđeni, pa je prisutna plašljivost. Ali komunikacija je srce svakog odnosa, i to dvosmjerna: bez komunikacije nema intimnosti, bez intimnosti nema povjerenja, bez povjerenja ne primamo ono što nam Bog ima dati. (Zamisli Crkvu koja ne poznaje Božji glas.)

Ozdravljenja se najviše povezuju s obnoviteljskim pokretima — ali ljude najviše preobražava Božji glas upućen njima: da su poznati i ljubljeni. Ta riječ dolazi u sili i mijenja ih.

Teološki temelj: mi smo proroci u Kristu

Isus je prorok par excellence: i glasnik koji čuje Očev glas i sâm poruka koju Otac priopćuje — Riječ tijelom postala, puna Božja komunikacija nama.

Kršteni smo u Krista → kršteni smo u njegov proročki identitet. II. vatikanski: po krštenju dijelimo tri Kristove službe — svećeničku, proročku, kraljevsku.

Lumen gentium

Sveti puk Božji dionik je i Kristove proročke službe: širi živo svjedočanstvo o njemu, osobito životom vjere i ljubavi, prinoseći Bogu žrtvu hvale — plod usana koje slave njegovo ime.

U Crkvi je proročka služba i vjerno naučavanje predanoga (učiteljstvo). Ali svatko može osobno čuti Božji glas — a čuje li ga za drugoga, prorokuje.

Iv 10,27 — „Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom." Čujemo jer smo njegove ovce.

Vjeruješ li laži — osnažuješ lažljivca

Ako ne vjerujem da mogu čuti, neću ni ostati slušati — odlutam i zaokupim um drugim stvarima. Vježba: „Isus je moj Pastir, ja sam njegova ljubljena ovca, mogu čuti njegov glas — i on poznaje moj."

Ef 2,6 — „Bog nas suuskrisi i posjede na nebesima u Kristu Isusu." Gdje je Isus? Ocu zdesna. Identitet nam daje pristup Božjem glasu — ne zbog onoga što smo učinili, nego zbog onoga što je On učinio.

Slušanje je bitno za vjeru

Rim 10,17 — „Vjera dolazi od slušanja, a slušanje po riječi Kristovoj." Čuti Božji glas omogućuje da djelujemo u sili vjere; želiš li nekomu pomoći da odgovori vjerom — govori mu Božju riječ.

Milost = Božji život koji nam daje sposobnost učiniti nemoguće. Kršćanski život „nije težak — nemoguć je" bez milosti. Opasnost: mislimo da možemo sami → ne okrećemo se Bogu → padamo → snižavamo Isusov standard na ono što možemo → razvodnjeno evanđelje bez moći → kultura vidi nepromijenjene kršćane. (Svjedočanstvo: pred propovijed, kao dijete: „Oče, kako će mi ići?" — „Bit će sjajno." Jednom mu Isus reče: „Ja sam kralj tvoga propovijedanja.")

Izazovi slušanju Božjega glasa

1. Podsmijeh — „obični kršćani to ne mogu." Povijesni razlog: strah od iluminizma i zanošenja privatnim objavama. Točno je da jest opasno (može progovoriti i drugi glas) — ali opasnost nije razlog za odustajanje: u ranoj Crkvi propovijedanje su divlje zlorabili heretici, pa Crkva ipak nije ukinula propovijedanje. Reagirajući na lažne proroke, dio Crkve je ušutkao proroke — a ušutkavanje Riječi razara Tijelo Kristovo. Strah rađa život u laži. Rješenje nije odbacivanje nego razlučivanje (Akvinski: razboritost je majka svih kreposti).

2. „Nisam dovoljno napredan." Sveci su imali lokucije i viđenja — obično kao znak napredne sjedinjenosti — pa zaključujemo: „ja sam velik grešnik, meni Bog ne može govoriti." (Isto kao kod „mrtvi grijehu": definiram li se grijehom, nikad neću vjerovati da Bog može djelovati u meni.)

3. Zbrka javne i privatne objave. Javna objava je dovršena smrću posljednjeg apostola (Pismo i Predaja) — proročka riječ joj ništa ne dodaje, samo daje dublji uvid. Privatna objava nije lažna ni nevažna: Bog govori sada, često uvid u to kako primijeniti javnu objavu u ovom vremenu. Problem nastaje kad pomiješamo to dvoje — kad osobno poopćimo („Bog mi je objavio da je Marija četvrta božanska osoba" → to proturječi objavi; nitko ne definira nove dogme). Sveci su teologiju činili na koljenima — uvidi su vodili razvoju nauka, ali ga nikad nisu protuslovili.

4. Neprijateljeve tri laži. Dolazi „krasti, klati i uništavati"; želi nemoćnu Crkvu bez pouzdanja — da vjerujemo da smo gluhi (ne čujemo), slijepi (ne vidimo), nijemi (ne govorimo). Gdje je Crkva nezdrava, uzeta i nedjelotvorna — ondje se vjeruje jednoj od te tri laži.

Počinjemo kao janjad, pa rastemo. Ovce uče glas Pastira; što ga više čujemo, to lakše prepoznajemo kako ne zvuči neprijatelj — jer njegov glas ne mari, nije nježan ni zaštitnički: manipulira, oduzima, izaziva strah.

Kako Bog govori: parabolička narav objave

Isus govori u prispodobama — ne samo da složeno pojednostavi, nego jer takva jest narav objave.

Mt 13,10-13 — „Zašto im u prispodobama govoriš?… Vama je dano znati otajstva kraljevstva, a njima nije… gledaju, a ne vide; slušaju, a ne čuju i ne razumiju." Isus govori u prispodobama i da sakrije.

Preokret

Što ako Bog u prispodobama skriva ne od nas, nego za nas? Kao roditelji koji skrivaju uskrsna jaja za djecu — i raduju se kad ih nađu. Objava je kao ljubav: ne nameće se. (Zato se ne objavljuje neprestanim masovnim čudesima — to bi izazvalo strah, ne ljubav.)

Proročki proces: tri dijela prispodobe

  1. Sadržaj / sirova objava — slika, znak, riječi (sijač: put, kamenito tlo, trnje, dobra zemlja).
  2. Tumačenje — „što ovo znači?" Učenici traže objašnjenje; tumačenje daje Bog („sjeme je riječ Božja, tlo je stanje duše"). Bez tumačenja sirova objava nema smisla.
  3. Primjena — biti vršitelj Riječi; prispodoba poziva da ispitamo tlo vlastita srca.

Jabuke

Na molitvi vidio ženu kako kuha, radi s jabukama — živo su iskočile zelena i crvena. Nije znao značenje; upitao Gospodina i čuo: „Dajem ti sve što ti treba." Podijelio je. Ona: baš je radeći taj kolač pitala Boga „zašto ne mogu imati samo jednu vrstu jabuka?" — razgovor koji je vodila s Bogom. Primjena: pouzdati se da joj je Bog dao sve što treba. (Za nju: potvrda da je Bog vidi i poznaje, i da mu smije donositi sitnice.)

Proročka služba često je moguća samo ako s Gospodinom razgovaraš tim pitanjima: imam sliku — što znači? — što s njom?

Različiti „kanali" i suho razdoblje

Kao što u naravnom postoje vizualni, slušni, kinestetski tipovi, tako i u duhovnom — milost gradi na naravi. Netko čuje pretežno kroz slike, netko slušno, netko kroz misli, netko kroz intuiciju/osjet u tijelu (uz razlučivanje).

Kad odjednom ne čuješ

To je često pročišćenje: Bog uskraćuje opažaj svoje prisutnosti da bismo se pritisnuli uz njega i čuli na nove načine. Ne zato što je ljut, nego da nas rastegne — pa ne budi vezan uz jedan način.

2 Kor 3,15-17 — „Kad god se čita Mojsije, prekrivalo je na srcu; ali kad se obrati Gospodinu, prekrivalo se skida… gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda." Okreni se Gospodinu, usredotoči se, dopusti mu da te ljubi.

Čin vjere u njegovu ljubav

Najbrža poveznica u tami: „Isuse, vjerujem da si sa mnom i vjerujem u tvoju ljubav prema meni." Napast je okretati se sebi, oluji, tami — svemu osim njemu. I ne moraš ništa osjećati da bi dobio duboku proročku riječ.

Ključni navodi

↗ Otvori u vrtu →