Encounter School of Ministry — Q1: Identitet i preobrazba, 6. klasa / 2. sesija: „Mrtvi grijehu” (o. Mathias Thelen, Encounter Ministries)
Ključna misao
Zbog krštenja smo mrtvi grijehu i živi Bogu u Kristu (Rim 6,11). Napast je normalna, ali grijeh više nema vlasti nad nama. Um treba obnoviti da to vjeruje.
Sv. Margareta Marija i sv. Klaudije de la Colombière
Da provjeri jesu li viđenja autentična, duhovnik joj reče neka upita Isusa: „Koji je bio sadržaj moje posljednje ispovijedi?” Isus: „Ne sjećam se.” Duhovnik: „To je On.” Bog je tako dobar da se više ne sjeća.
Poziv na svetost (Drugi vatikanski sabor) nije samo za kler i redovnike, nego za sve krštene. Ne trnite Duha (1 Sol 5,19), ali i ne žalostite Duha (Ef 4,30). Svetost je ono čemu Bog teži u nama; darovi su namijenjeni drugima po nama. Moguće je moćno djelovati u darovima, a ne biti svet — čak se i izgubiti.
Mt 7,21–23
„Ne ulazi u kraljevstvo svaki koji mi govori ‘Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca… Mnogi će reći: nismo li prorokovali… izgonili zloduhe? — Nikad vas nisam poznavao.” (Nismo li završili Encounter, činili aktivacije?) Najvažnije je vršiti Očevu volju — postati kao Isus. Paradoks: što više intimnosti i svetosti, to djelotvornije svjedočanstvo darovima.
KKC 1987 — milost Duha ima moć opravdati nas: očistiti od grijeha i priopćiti Božju pravednost po vjeri u Krista i po krštenju. (Svjedočanstvo: obraćenje u srednjoj — sloboda oproštenja; pa borba s grijehom, obeshrabrenost, „grijeh je jači od Isusove ljubavi” — laž. Nije „trudi se jače” nego pametnije: razumjeti narav grijeha.)
Ivan Pavao II.
Nismo zbroj svojih slabosti i padova — nego zbroj Očeve ljubavi prema nama i naše stvarne sposobnosti da postanemo slika Sina njegova Isusa.
„Koji smo umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? Kršteni smo u smrt Kristovu… s njime pokopani… da živimo novim životom. Naš je stari čovjek razapet s njime da onemoća tijelo grešno, da više ne robujemo grijehu. Tko umre, oslobođen je grijeha… Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu” (Rim 6,2–11).
Vjeruješ li laži — osnažuješ lažljivca. U borbi s grijehom borimo se i protiv mentaliteta o tome tko smo u grijehu; đavao nameće osudu i sram, poistovjećuje nas s grijehom → još nas dublje zaključava u grijeh. (Često griješimo iz ranjenosti i srama — tema Q4, unutarnje ozdravljenje i oslobođenje.)
Heb 4,15 — Veliki svećenik koji te razumije, iskušavan u svemu, a bez grijeha; dijeliš njegovu narav (2 Pt 1,4 — dionici božanske naravi, teosis). Ako zaboraviš tko si, ponašaš se kao onaj tko nisi.
Rim 8,5–6 — „Koji žive po tijelu, teže za tjelesnim; koji po Duhu, za duhovnim… težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.” Mentalitet.
Brak i identitet
Muž usmjeruje um na ženu jer zna da je muž — pripada joj, veza je trajna. Što više vjeruje svojemu identitetu, to lakše odbija napast: „To nisam ja; pripadam svojoj ženi.” Vjernost teče iz identiteta muža ili žene, a ne prema njemu. Prava napast nije sitnica, nego napad na identitet. (O. Mathias: kao mlad svećenik na svadbi, žena ga je pozvala na ples — „Zauzet sam”; nije bio u napasti jer zna tko je.)
Što više razumijemo tko smo u Isusu, to jasnije vidimo grijeh kao ono što jest — napast da živimo iz identiteta roba. Ljubiti znači najprije prepoznati da je On nas prvi ljubio.
Pavao crkvene zajednice oslovljava kao svete (grč. hagioi): Fil 1,1; Ef 1,1; 1 Kor 1,2 („posvećenima u Kristu, pozvanima da budu sveti”). Velika napetost: učinjeni smo svetima (krštenje), a pozvani biti sveti — nema proturječja. Svetac (malo s) koji teži biti Svetac (veliko S). Ako je identitet „grešnik”, grijeh se čini običnim i neizbježnim; ako je „svetac”, svaki grijeh postaje dublji odmak od poziva.
Zovemo ljude na svetost na temelju onoga što je Isus već učinio, a ne da sami nadvladaju silu nad kojom nemaju moć. Poistovjetiš li se s grijehom, diskvalificiraš se za Božje djelovanje („nedostojan sam, Bog me ne bi izabrao”) — a Bog čini divna djela kroz nas jer nije riječ o nama.
(O. Mathias u sjemeništu, gotovo je odustao; proročka riječ jednoga laika: „Bit ćeš velik svećenik — jer ćeš prije ili poslije shvatiti da nije riječ o tebi.”)
Nikad nećeš dobiti bitku ako vjeruješ da si na gubitničkoj strani; dobit ćeš je ako znaš da je uz tebe Vojskovođa i Kralj.
Riječi imaju različite smislove: Isus je jedini Sin Božji — a ipak smo svi sinovi i kćeri. Tako i „grešnici”: u jednom smislu KKC potvrđuje da su kršćani još grešnici (kukolj s pšenicom do svršetka); u drugom više nemamo status grešnika (otuđenih od Boga) — istinski smo posvećeni. Rim 6 („mrtvi grijehu”) objektivna je činjenica koju treba subjektivno prisvojiti vjerom.
1 Iv 1,9 — „Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam i očistiti nas.” Ne samo oprašta — obnavlja nas u identitetu. Sakrament pomirenja: Isus primjenjuje zasluge križa, vraća nas kao ljubljene sinove, miri nas s Ocem, skida sram.
Ključno pitanje
Vidiš li sebe prvenstveno kao grešnika koji katkad čini dobro — ili kao sveca koji katkad padne? Odgovor određuje narav bitke. KKC 1694 — „Ucijepljeni u Krista krštenjem, kršćani su mrtvi grijehu i živi Bogu u Kristu Isusu.”