Encounter School of Ministry — Q2: Proročka služba, 1. klasa / 2. sesija: „Jezici Duha — kako Bog govori" (o. Mathias Thelen, Encounter Ministries)
Ključna misao
Bog je višejezičan — ne govori samo jasnim čujnim riječima. Da bismo ga čuli, treba upoznati različite jezike Duha. Načelo: ono što je spoznato, spoznaje se prema načinu primatelja — Bog govori tebi kroz tebe, kroz tvoje ljudske sposobnosti i tijelo.
Dj 2 — „proricat će… mladići će vaši gledati viđenja, a starci sne sanjati."
Unutarnja viđenja — Bog rabi maštu (može podignuti sliku u molitvi, promijeniti je ili dati posve novu). Najčešći način. (Ignacijanska kontemplacija: uđi u prizor Pisma.) Vježba: zamisliti plažu — gotovo svi „vide" → možeš čuti Boga kroz maštu.
Slike u službi
Vanjska viđenja — vidjeti duhovnu stvarnost otvorenih očiju (poput „proširene stvarnosti"); neki vide anđele/zloduhe. Rjeđe potpuna otvorena viđenja. (Primjer: riječ „ispovijed" nad nekim → za par minuta zatražio ispovijed.)
Snovi — Bog govori u snovima (SZ: Josip/faraon, Daniel/Nabukodonozor; dar tumačenja). Sadržaj simboličan ili izravan; često „besmislen". (Sanjao bogoslova kojega diže zloduh — potvrđeno ujutro; sanjao da ga biskup zove na fakultet sjemeništa — dogodilo se.)
Stvorenje — sakramentalna narav zbilje (Rim 1,20 — Bog se razaznaje po stvorenome). Zalazak, cvijet, ptica.
Bez univokalnog značenja
Ne „ova ptica uvijek znači to". Bog može kroz stvar reći dublju istinu (kiša u suši → „kiša moje ljubavi dolazi, ustraj"; zalazak → „sve sam to za tebe stvorio"), ali to se ne poopćuje.
1 Kr 19,12 (Ilija) — Gospodin nije u potresu ni ognju, nego u tihom, blagom glasu. Bog rabi glas uma (vox interioris) koji zvuči poput našega. Vježba: reci u sebi svoje ime → to je „glas uma"; Bog ga može rabiti (zvuči kao ti, a nisi ti).
1 Sam 3 (poziv Samuela) — glas tako poznat da ga pripišemo drugome („Eli"); tek: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša." Kad znamo da Bog rabi glas uma → razlučujuća prijemljivost (odbaci što nije od Boga, primi što jest). Moćno kad duhovni vođa kaže: „To je On."
Cedar Point
Djevojka koja poziva na igru; snažan glas: „Idi i govori s njom." Razmišljala je o samoubojstvu, napadana zlodusima — „vjerojatno smo joj spasili život." Znak da Bog govori: katkad kaže ono što ti ne bi rekao.
Bog može rabiti bilo čiju izgovorenu riječ — riječ na predavanju, glazbu, književnost, novine; čak riječ onoga koji te optužuje, ili preobraziti neprijateljevu napast u riječ („napadaju te jer si toliko ljubljen"). Ne samo u osobnoj molitvi.
1 Kor 2,16 — „Mi imamo um Kristov." Kad meditiramo Pismo, „sanjamo s Bogom", ne čudimo se da su naše misli katkad njegove. Traži razlučivanje — nisu sve misli od Boga — ali kad si svjestan njegove prisutnosti, voli govoriti kroz misli.
U molitvi s nekim iskrsnu misli — ne odbacuj ih kao nevažne; sjećanje ili slika koja tebi nešto znači može biti kontekst kako progovoriti toj osobi. „Zašto se ovoga sjećam sada? Gospodine, što želiš reći?" (Propovjednici: „downloadi" ideja brže nego što stigneš zapisati.)
Lk 8,43-46 (žena krvotočiva) — Isus osjeti da je iz njega izišla sila: „Tko me se dotaknu?". Bog govori kroz emocije i tijelo. Treba odbaciti dualizam („tijelo je zlo / što svetiji, to manje tijela") — Bog se sjedinio s ljudskom naravi; Crkva se borila protiv gnostičkog omalovažavanja tijela.
Bog može govoriti kroz osjećaj, pomazanje na tijelu ili dijelu tijela: ljubav/radost za osobu, težina ili trnci u rukama/glavi pri svijesti o Božjoj prisutnosti (nije nepogrešivo). Sv. Ignacije Lojolski — razlučivanje duhova preko utjehe i neutjehe, katkad prepoznatih po osjećaju.
Ne „um protiv emocija"
Prenaglašena „tama vjere" i odvojenost od emocija mogu postati dualizam — a Bog želi integrirati osobu, ne razgraditi je; katkad pročišćuje privrženost baš radi integracije.
Bog govori i kroz anđele, proročke čine, glazbu i pjevanje; te kroz Riječ (lexio divina — Q6, interior life).
Glazba zaobilazi um
Istina ili laž onoga što se pjeva ulazi ravno u srce. Dobra glazba pomaže rastu; loša otupljuje savjest i diže zid protiv Riječi. (Predavač svirao bubnjeve u rock bendu; nakon obraćenja uočio nezdrave stihove i uklonio ih.)
Zašto ne čujemo
Nije da Bog ne govori — nego smo prezauzeti slušanjem drugih glasova.