Encounter School of Ministry — Q4: Unutarnje ozdravljenje i sloboda, 2. klasa / 1. sesija: „Stablo rana — velika slika i nazivlje" (Sarah Kazmeric, Encounter Ministries)
Ključna misao
Idi od ploda do korijena. Ono što vidimo — gnjev, sram, ovisnost, prisila — loš je plod. Ispod zemlje stoji korijenje: rana, trauma, laž, unutarnji zavjet. Ispovijed odsijeca korov pri vrhu i to je milost; unutarnje ozdravljenje ide za korijenom.
(Građa se oslanja na dr. Boba Schuchtsa, Be Healed, i na dr. Eda Smitha, tvorca teofostičke molitve — izvora iz kojeg je crpio i sam Schuchts.)
Rastava koja je otvorila stariju ranu
Marija, majka petero odrasle djece, nakon oko 28 godina braka otkriva da joj muž ima izvanbračnu vezu — i da želi otići i započeti novi život s tom ženom. Rana se produbljuje jer ona želi raditi na braku, ići svećeniku, terapeutu, bilo što — a on ne želi ništa od toga.
Kad se s njom molilo, pokazalo se da je bol bila pojačana vezom s ranijom boli: odnos s ocem, gdje je već nosila odbačenost, napuštenost, gubitak i samoću. Sadašnja odbačenost u braku probudila je onu staru.
Gospodin je htio hodati s njom kroz oboje — kroz sadašnju bol i unatrag kroz očinsku ranu; opraštanje, i prekid zavjeta koji je izrekla: „Nikad više neću ljubiti — tako me ne može boljeti."
> Nije htio dati samo slobodu za danas, nego slobodu za cijelu priču njezina života.
(Slika iz Schuchtsove knjige.)
Rana ne mora voditi u laž i grijeh
To se događa samo kad na ranu odgovorimo izvan svog života u Bogu — kad je pokušavamo sami popraviti, izliječiti ili njome „upravljati".
Ovo daje slobodu: ne moramo upravljati boli. Isus je želi obraditi, izliječiti i unijeti u nju istinu i objavu — da je možemo ostaviti ondje i ići dalje, bez dodatne prtljage.
Blagoslov naraštajima
Patnja će doći — svijet nije za nas. Ali ako naučimo sve nositi Gospodinu, možemo hodati lako. A tko nas gleda — djeca, unuci, nećaci, vjernici — vidi da postoji drugi način od onoga na koji smo mi odrastali. Kad naučiš nekoga tko je Iscjelitelj, oslobađaš naraštaj za naraštajem.
3. Opasnost zaustavljanja na vrhu
Katolici katkad nikad ne odu dalje od pokajanja i pomirenja i zapnu u ciklusu grijeha jer nikad ne dođu do korijena. Ed Smith to zove „jadno pobjedonosni kršćani" — čine što treba, ali su bijedni jer sve počiva na naporu volje.
Ispovijed je moćna i nezamjenjiva. Ali sama po sebi ne dotiče nužno korijen grijeha. To je milost uz milost sakramenta, ne umjesto nje.
> „Kao da u vrtu korovu odsijecam samo vrh. Ispovijedim, primim milosrđe, odriješena sam — ali korijen ostaje. I kad se javi stari strah ili tjeskoba, ili netko kaže nešto što ne želim čuti, stari obrazac se vrati. A Gospodin kaže: izvadimo korijen, prestani mu rezati vrhove."
Svećenik kojemu se promijenio pogled na ispovjedaonicu
Otkrivši Schuchtsovu građu, rekao je da mu je to posve promijenilo način na koji savjetuje, hrabri i moli s ljudima na izlasku iz ispovjedaonice — sakrament ostaje isti, ali ispraćaj vodi u dublju slobodu. „Da sam ovo znao prije, prije bih im to dao."
Ispovijed u kojoj je svećenik napravio mjesta Isusu
„Nakon što sam ispovjedila sve za što se osjećam loše, on je jednostavno napravio prostor da Gospodin dođe i progovori — i samo sam plakala. Isus je htio potvrditi moj identitet."
> Neprijatelj nas želi zvati po našim grijesima. Otac nas iznova i iznova zove našim imenom.
Ako se s nečim boriš neprestano, otvori to Gospodinu: Ima li ovdje nešto dublje? Ima li korijen? Ima li nešto što trebaš izliječiti?
Model služi, Duh vodi
Kao što liječnik dijagnosticira tijelo, a arborist dođe pogledati tlo, uvjete i korijenje stabla — i mi trebamo prepoznati stanje da bismo znali lijek. Ali nijedan model ne zamjenjuje Duha Svetoga; on je taj koji nas uči kako alat uopće držati u ruci.
Problem: laž se osjeća istinitom
Zato nije dovoljno da ti ja kažem „to je laž iz pakla" — i sam to znaš, a ništa se ne mijenja.
Treba ti iskustvo istine. Kad on dođe i izrekne istinu, laž se raspada, rana se izliječi i zapečati — i neprijatelj se više nema za što uhvatiti.
Skrivanje pred Onim koji već vidi
„Gospodine, ovo je sve tvoje — samo ne ovo, ovo ću gurnuti ovamo." Kao da se od njega može sakriti. („Izađi iz skrivanja, sa mnom si siguran; nema potrebe pokrivati ono što već vidim.")
I molimo „ispravno": ako ovako sročim, ubacim redak Pisma… — a on čeka sa strane, jer ionako sve zna. Isto radi i rasipni sin dok vježba govor na putu kući — staro kao svijet. A on vidi sve i ipak te ljubi, prima i dočekuje kod kuće.
Idi od ploda do korijena
Uzmi sadašnju okolnost — recimo svađu i sve emocije oko nje — pa pitaj: „Duše Sveti, gdje sam se već ovako osjećao? Gdje sam već vjerovao istu ovu laž?" Tako se dođe do dna korijena, gdje Isus može izreći istinu i staviti svoj melem, da korijenje postane zdravo.
Kroz dar razlučivanja Bog može otkriti — onome tko prima ili onome tko vodi molitvu — da u rani ili traumi djeluje duh koji nije od Boga.
Mk 9,25 — „Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam: iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!"
Uvijek traži dopuštenje
Uvijek. Uvijek. Uvijek. Ulazimo u sveta, duboka mjesta ranjenosti — ne provaljujemo i nikoga ne prisiljavamo. Sloboda reći da ili ne ono je što stvara sigurnost.
Ako netko odbije, a mi smo već uletjeli — digne se zid i povjerenje pada. Ako sami ne mogu izgovoriti odricanje, zatraži dopuštenje da to učiniš umjesto njih.
Molitve su vrlo jednostavne, a učinak stvaran: ljudi znaju osjetiti suptilno ali zbiljsko podizanje, lakoću, nešto što odlazi. Ne mora biti tako — njegova riječ i njegovo ime djeluju bez obzira osjeti li se to.
(Alat koji slijedi sljedeći tjedan.) Isusa se poziva da povede osobu u sjećanje gdje rana ili trauma prebiva, i da se ondje objavi. Ondje se s njim:
Provjeri sjećanje
Kao što nakon molitve za tjelesno ozdravljenje kažemo „probaj" — tako i ovdje: „Kako ti se sjećanje sada čini?"
Tipični odgovori: „Znam da se dogodilo, ali više ne boli." · „Vidim to, ali bol više nije uz to vezana." · „Sad ovo sjećanje nije više samo bolan prizor — sad je to mjesto gdje je Isus."
> Jedna je nakon molitve rekla: „Znam da zvuči ludo, ali gotovo sam zahvalna što se dogodilo — jer sada imam ovaj trenutak s Isusom i ne bih ga mijenjala ni za što."
Slike koje ljudi daju: sjećanje je bilo kao zgužvan papir, a Isus ga je izgladio — još ima nabora, ali je ravan. Ili: umjesto oštre jasnoće boli, ostaje blagi vodeni žig.
Ako kažu da je nešto još ostalo — ide se u još jedan krug: Isuse, ima li još koga za oprostiti? Još koja laž? Što se ovdje događa?
Vrlo malo prostora za naš savjet
Sve visi o Isusu. Riječi i slike koje dobijemo za osobu čuvamo za kraj sesije, i jasno ih odvajamo: ovo je od nas, na razlučivanje — ono što ti je Isus rekao je nešto drugo.
Napast je reći „i meni se to dogodilo, a evo što je meni pomoglo" — a to lako odvuče od onoga što Bog upravo želi činiti. Radije: pitajmo Isusa što će pomoći njima.
„Keep calm and ask Emmanuel"
Uvijek dođe trenutak kad model dođe do kraja i pomisliš i sad što? — uvijek imaš Isusa. Uvijek ga možeš pitati.
Najprije u tebi, tek onda kroz tebe
I to iz njegove dobrote, ne zato što si „slučaj". Kad sjedneš nasuprot nekome tko prolazi teško, a to je u tebi već izliječeno, imaš više vjere, pouzdanja, mira — i pravo suosjećanje, jer znaš kako je sjediti u toj stolici.
(„Prošla sam vjerojatno tisuće sati vlastitog unutarnjeg ozdravljenja — kad učiš modele, ti si zamorac. Vjerojatno bih trebala biti dalje, ali njegova je milost dovoljna.")
Ekcem: „ružna sam, nitko me ne voli"
Nije potreban formalan okvir. Djevojčica iz osnovne škole, kći prijateljice, zadirkivana zbog ekcema; skutrila se u krilo i naprosto rekla što vjeruje. „Možemo li pitati Isusa što je istina?" — „Kaže da sam savršena." Zagrljaj, pa: „Idem malo leći na kauč."
Plod: prije je voljela odijevanje i ogledalo, a nakon zadirkivanja se prestala gledati. Nakon male obrade s Isusom vratila se sebi. (Isti slučaj vidi u bilješci o alatu za ranjena sjećanja.)
> Djeca su brza — kod njih nema odraslog procesa „je li ovo od mene ili od njega"; dobiju odgovor i gotovo.
Zadaća
1. „Duše Sveti, ima li u mom životu loš plod kojim se želiš pozabaviti ovaj kvartal?" — zapiši što ti pokaže. 2. „Koji dobar plod imaš za mene u zamjenu ovaj kvartal?"
Mnogi kažu: „Ne treba mi pomoć da to prepoznam, znam." Ali imam popis stvari kojima se ja želim baviti, i to točno određenim redom — a Gospodin zna što je najbolje.
On uzima naš pepeo i daje ljepotu. Ako nešto želi otvoriti, ima i nešto lijepo za dati u zamjenu.
(Usporedba s Ignacijevim duhovnim vježbama: na početku se moli za milosti koje Bog ima pripremljene — kao najava. Nakon deset mjeseci 19. anotacije, vraćajući se zapisanome: sve se ostvarilo, milosti su bile posijane duž puta.)
Ne zaglavi u introspekciji
U ovom kvartalu postoji napast da se zapne u prekapanju po vlastitim ruševinama. Priznaj da nešto ima — ali oči drži na obećanju, na istini, na milosti. Ne ostati zaglavljen u mulju.
Ne pretvori unutarnje ozdravljenje u idola
Kad nešto novo naučimo, znamo postati opsjednuti time. Ali sve što zauzima mjesto Boga i naš odnos s njim — pa i dobra stvar — postaje izobličeno.
„A Gospodin kaže: hajmo se danas malo zabaviti. — Ne, imamo posla, Isuse. — Hajmo na ljuljačku. — Zar ne vidiš da imam probleme? — Vidim, i mogu te osloboditi dok se ljuljaš."
Sv. Augustin: ući i izaći — ulazim s Gospodinom u svoju nutrinu i s njim izlazim van. Isti ritam.