Encounter School of Ministry — Q4: Unutarnje ozdravljenje i sloboda, 3. klasa / 2. sesija: „Alat: ozdravljenje ranjenih sjećanja" (Sarah Kazmeric, Encounter Ministries)
Ključna misao
Isus je oduvijek bio ondje — i prije nego što smo ga poznavali. Zato u sjećanje ne ulazimo sami: pozovemo ga da se u njemu objavi, pa isto sjećanje gledamo kroz otkupiteljski pogled. „Dogodilo se, ali više ne boli."
Prethodna sesija donijela je alat za ozdravljenje odnosa s Trojstvom i obitelji. Nakon prve dvije klase, koje su dale pregled i načela, sada se ulazi u pojedinačne alate — svaki se može koristiti samostalno ili u tijeku cjelovite sesije, prema Vodiču za unutarnje ozdravljenje i slobodu.
Vjerojatno najviše korišten alat u kutiji
Toliko sjećanja nosimo sa sobom, toliko je mjesta boli — tko se u ovom alatu osjeća sigurno, osjećat će se sigurno i u molitvi nad tuđom slomljenošću.
Unutar cjelovite sesije: dok nekoga vodiš kroz alat za odnose, iskrsne sjećanje — „otac je bio jako ljut kad sam nešto razbio". Tada prijeđeš na ovaj alat, raščistiš to mjesto i vratiš se natrag u prethodni.
Nove leće
Bol i trauma su napukle leće kroz koje gledamo. Kad Isus donese obnovu, kao da ti u naočale ubace nove leće — isti prizor, drukčije viđen. Iste ljude koji su nas ranili odjednom vidimo kao ranjene ljude kojima također treba njegova ljubav.
(Svakodnevna slika: kad si u lošem raspoloženju, poruku „može." pročitaš strogim tonom u vlastitoj glavi — a pošiljatelj je mislio naprosto „može". Toliko naše stanje mijenja ono što vidimo.)
Povjerljivost
Ljudi će dijeliti duboke i bolne stvari — možda ti prvome ikad. Osim kad postoji ozbiljan razlog za prekid povjerljivosti (potrebna nam je pomoć ili osoba treba nešto što joj mi ne možemo dati), ovo je sveto tlo. Vrijedi i u vježbama unutar škole: uvijek se traži dopuštenje, čak i kad se dijeli radi učenja.
Suosjećanje
Ne ulazi u ovo kao u postupak korak-po-korak. Uđi sa srcem Oca — kako on gleda tu osobu?
S puno strasti a malo suosjećanja teško je da čovjek osjeti ljubav. Čak i ako izostane veliki proboj: ako je osoba otišla ljubljena, saslušana, primljena i zbrinuta — to je pobjeda.
Tijek
1. Uvod (ako se koristi samostalno). „Isuse, koje sjećanje iz moje prošlosti želiš sada izliječiti?" → Bolje jedno sjećanje nego pitati u množini; desetak odjednom je preplavljujuće. 2. Neka sjećanje dođe jasno, kao film. „Zamisli da smo u kinu, a ja ništa ne vidim ni ne čujem — treba mi da mi opišeš što se događa." 3. Pozovi Isusa u sjećanje. „Isuse, gdje si bio kad mi se ovo dogodilo?" ili „Isuse, možeš li mi pokazati gdje si ovdje?" — cilj je da on objavi svoju prisutnost u tom sjećanju. 4. Prepoznaj laži. „Isuse, koje sam laži povjerovao/la iz ovog iskustva?" — zapisničar zapisuje (ili ti, ako si sam). 5. Odreci se laži. „U ime Isusovo, odričem se laži da sam nevrijedan/na ljubavi." 6. Zatraži istinu u zamjenu. „Isuse, koju mi istinu želiš dati u zamjenu za ove laži?" — Isus ne uzima samo; on daje bolje. Kad se korov iščupa, on na to mjesto sadi nešto lijepo. 7. Izreci istinu naglas. „U ime Isusovo, izjavljujem istinu da sam čudesno stvoren/a." 8. Oprosti. „U ime Isusovo, biram oprostiti tati što me nije ljubio onako kako mi je trebalo." — započni ih, pa ostavi prazninu da sami dodaju. 9. Odreci se duhova koji se u priči naziru (gorčina, osveta…): „U ime Isusovo, odričem se duha gorčine." 10. Molitva (uz dopuštenje, ruka na ramenu): „Oče, u ime Isusovo, molim te, pošalji svoga Duha Svetoga da izliječi svaku emociju povezanu s ovim sjećanjem. Molim te, obnovi njezino srce i iz ovoga izvedi nov život. U Isusovo ime." 11. Provjeri. „Vrati se u to sjećanje — osjeća li se isto ili drukčije?"
Zašto se najprije oprašta nakon istine
Kad osoba prođe kroz laži i primi istinu koja je već počela oslobađati, oprašta s drugog mjesta. I dalje je čin volje — ali ima malo više prostora da se oprosti srcem.
„Kad si u dvojbi, izbaci ga van"
Ako u onome što dijele iskrsne gorčina, neopraštanje, osveta — zabilježi i odreci se toga. Uvijek uz slobodu: „Slobodno reci svojim riječima; slobodno i nemoj, ako nisi spreman." Većina pristane.
Molitva čišćenja za tim
Nakon što osoba ode — ne pred njom — tim moli molitvu čišćenja. U vodiču je preuzeta od dr. Francisa MacNutta.
„Annie, ne smiješ više govoriti"
Nakon kratke molitve da Isus dođe blizu, Annie ga osjeti: ruka na njezinoj glavi, glava kao da je laka — „priprema me za čišćenje uma i misli; tako je nježan."
Sjećanje: katolički ljetni kamp, mala grupa. Voditeljica postavlja pitanja o susretu s Isusom, a Annie je uvijek prva progovorila — ako nitko drugi ne bi, ona je imala što reći. I onda: „Annie, ne smiješ više govoriti. Zbog tebe nitko drugi ne može podijeliti. Trebaš šutjeti."
„Isuse, hoćeš li mi se objaviti u ovom sjećanju?" → Vidi Isusa kao malog dječaka, sjedi prekriženih nogu točno nasuprot njoj i jedva čeka što će reći — uzbuđen što će čuti njezin uvid.
Laži: „moja prisutnost nije potrebna" i „moje riječi donose više štete nego dobra."
Odricanje: „U ime Isusovo, odričem se laži da moja prisutnost nije potrebna…"
Istina: „Moj glas dira njegovo srce." → izrečena naglas.
Opraštanje voditeljici: „…što mi je ušutkala glas, što me nije vidjela, što me nije ljubila, što me nije vodila kako mi je trebalo."
> Annie sama pita: „Mogu li oprostiti i sebi?" — i to je sljedeći korak koji ionako slijedi. „U ime Isusovo, opraštam sebi što sam ušutkala svoj glas radi tuđe udobnosti."
Odricanja: duh šutnje, duh straha, duh nesigurnosti, duh nedostojnosti, duh sumnje.
Molitva za ozdravljenje svake emocije vezane uz to sjećanje.
Provjera: „Posve je drukčije. Njegov je pogled jedini koji je važan. Kao da mi je jezik odriješen — kako da mu naprosto ne kažem sve? Osjeća se tako dobro. On mi je prijatelj."
34 dana do Uskrsa
Na molitvi za ozdravljenje, izvan uobičajenog rasporeda i bez raspoloživog tima, izdvojila se s jednom ženom kojoj je isplivalo bolno sjećanje. Nekoliko minuta poziva Isusa u to mjesto donijelo joj je slobodu i mir.
Kao zadaću dobila je izgovarati istine koje joj je Isus rekao — „34 dana". Žena izvadi rokovnik, prebroji i kaže: „Znate li što je za 34 dana? Uskrs."
Ekcem i „ružna si"
Kći prijateljice, zadirkivana u školi zbog ekcema. Za kuhinjskim stolom, skutrena uz nju, ispriča posve svježe sjećanje (ne mora biti davno) — netko joj je rekao da je ružna zbog kože. Prošle su to s Isusom: „Što Isus želi da znaš?" — „Kaže da sam lijepa."
Zagrljaj, pa: „Mislim da moram malo leći na kauč." — da to upije.
S vremenom prestaje biti formula
Što si sigurniji u alat, to manje djeluje kao postupak i to više teče iz tebe — kao dio ritma odnosa s Isusom u koji naprosto pozivaš i drugoga.