7 — Načela proročke službe

Encounter School of Ministry — Q2: Proročka služba, 4. klasa / 1. sesija: „Načela proročke službe" (o. Mathias Thelen, Encounter Ministries)

Ključna misao

Zloporaba ne uništava ispravnu uporabu. Crkva se boji proroštva jer je u njegovo ime učinjeno mnogo štete — ali propovijedanje je također vodilo u herezu, pa ga zato ne napuštamo, nego ulažemo trud da bude dobro. Isto vrijedi za proroštvo. (Teološki: propovijedanje jest oblik proroštva.)

Polazište

Proroštvo je za izgradnju, hrabrenje i utjehu (1 Kor 14,3). Ne traži zlo, ne osuđuje, ne daje negativne riječi — traži zlato u čovjeku. A ako razlučiš problem, prorokuj rješenje.

Tri stvari iz istoga teksta: (1) prorokuju obični ljudi, ne samo apostoli i biskupi; (2) Agab griješi u detalju — svezali su ga Rimljani, ne Židovi; (3) okolina krivo razlučuje riječ, a primatelj je potvrđuje kao istinitu.

1. Prenesi riječ onako kako si je primio

Ton riječi govori jednako koliko i sama riječ. Način prijenosa dio je poruke. Ne prenosi riječi jednodimenzionalno — ni uvijek povišenim tonom uzbuđenja, ni monotono kao puki prijenos informacija. Jezik nije samo prijenos informacije nego prijenos odnosa; nismo gnostici koji šalju tajnu poruku, nego prenosimo Očevo srce.

Svjedočanstvo

Moleći nad jednim svećenikom, o. Mathias bio je preplavljen Očevom ljubavlju prema njemu i zaplakao dok mu je govorio. Nije zaustavio to gibanje srca — i svećenik je čuo Oca kroz to srce. Dvostruki učinak: on sam iskusio je Očevu ljubav, a primatelj je riječ primio mnogo dublje.

Proročki čin

Radnja učinjena iz poslušnosti u naravnome redu koja prenosi Božju poruku i može posredovati milost (kao Agab s pojasom). Npr. moliš nekoga tko nosi teret na ramenima — položi ruke i podigni taj teret s ramena; slomi okove na nogama; stavi kacigu ili plašt zaštite. Promatraču može izgledati čudno — ne radimo to da bismo dobro izgledali, nego iz poslušnosti.

2. Svako je proroštvo djelomično — primatelj razlučuje sadržaj

1 Kor 13,9 — „Djelomično spoznajemo, djelomično prorokujemo." Ne očekuj svaki put kristalno jasan HD prijem; ponešto ćemo pogriješiti, ali i mnogo pogoditi.

Zato je proroštvo po naravi relacijsko. Da nam prijatelj prorokuje savršeno jasno i direktivno svaki put, mogli bismo ga zamijeniti s Bogom ili prestati trebati vlastiti odnos s Bogom. Sve što kažemo u proroštvu služi tuđem odnosu s Bogom — nikad ga ne zamjenjuje.

SZ / NZ

U Starom zavjetu teret točnosti nosio je prorok („Ovako govori Gospodin"). U Novome je uvedeno relacijsko razlučivanje: prorok može dio pogriješiti, a u biti biti u pravu — pa se razlučuje zajedno.

1 Sol 5,20-21 — „Proroštva ne prezirite! Sve provjeravajte, dobro zadržite." Odgovornost je 50:50 — na onome tko govori i na onome tko prima. To je najoslobađajući dio proročke službe: ne moram znati je li sve točno, jer se točnost potvrđuje u primateljevu razlučivanju.

3. Pogrešan detalj ne čini te lažnim prorokom — čini te čovjekom

Ima dana kad riječi pogađaju u srž, i dana „proročke suše". To ne dokazuje ništa o lažnosti — jer ni ne tvrdimo da čujemo savršeno. Ljubimo nesavršenim srcima, a to ne poništava ljubav koja kroz njih teče.

Gdje najčešće griješimo

Objava (revelation) obično bude točna; griješimo u tumačenju i primjeni — kad ne pričekamo tumačenje ili preskočimo pitanje što Bog želi da s tim učinimo.

Marija koja blagoslivlja

Na Institutu za svećeničku formaciju o. Mathias vidio je čovjeka kako sjedi, a Gospa mu blagoslivlja čelo. Pomislio je: „Marija nije svećenik, ona ne blagoslivlja" — pa je riječ promijenio u „poljubila te u čelo". Čovjek je odgovorio da mu je cijelu osmodnevnu duhovnu obnovu ponavljajuća molitva bila upravo taj prizor — samo što ga Marija nije ljubila, nego blagoslivljala. Objava točna, tumačenje ubačeno vlastitom rukom.

Lažni prorok nije onaj tko pogriješi detalj, nego onaj tko ne djeluje iz Očeva srca, ne iz ljubavi, nego nemarno — i ne govori Božju riječ.

4. Korporativno proroštvo razlučuje vodstvo

1 Kor 14,26-33 — „Kad se skupite, svatko ima… Sve neka bude na izgradnju. Proroci neka govore dvojica ili trojica, a drugi neka prosuđuju… Bog nije Bog nereda, nego mira."

Razlika: osobno proroštvo (nad pojedincem) i korporativno (nad skupinom, kao na početku klase). Kod korporativnoga treba uključiti vodstvo susreta, jer inače neprijatelj lako sije rastresenost, podjelu i pomutnju. Vođa nije nužno onaj koji ima riječ — ali se riječ ponizno podlaže njemu.

5. Duh proroka podložan je proroku

1 Kor 14,32 — Duh Sveti se ponizno podlaže posudi kojom se služi. Ne postoji „Duh me natjerao, nisam se mogao suzdržati". On se ne nameće; mi smo upravitelji pomazanja. To znači i da se služi našom osobnošću i našim načinom odnošenja.

Najopasnija kombinacija

Visok proročki dar + niska socijalna i emocionalna inteligencija. Kao liječnik koji je najbolji u struci, ali s groznim pristupom bolesniku — pacijent će radije otići slabijem liječniku. Rast u socijalnoj i emocionalnoj inteligenciji jednako je važan kao rast u daru. (A Bog je ponizan: Mojsija, koji nije znao govoriti, poslao je pred faraona — ponekad ti treba Aron.)

Kontekst mijenja oblik službe: proročka služba u uredu izgleda drukčije nego u crkvi, a u crkvi drukčije nego u kafiću ili avionu. Načelo Encountera: budi normalan, ne budi čudan.

Kad nisi raspoložen za proročku službu

Kad si ljut na osobu ili gajiš snažne negativne osjećaje prema njoj. Neprijatelj se služi negativnim emocijama da te povuče prema osudi i oštrini. Tko je jako proročki nadaren, a nije samosvjestan, često je i najprevareniji. Ako nemaš suosjećanja s nekim — nemoj prorokovati.
Kad si u razdoru, strahu i tjeskobi koji te sprječavaju da se povežeš s Božjom ljubavlju prema toj osobi. Smiješ reći: „Sada mi je teško, radije ne bih." Nije nužno uvijek biti „u pogonu".
Kad te ne pokreće ljubav: natjecanje, izvedba, želja da te drugi cijene. Takvi motivi diskvalificiraju. Proroštvo je o ljubavi — ili nije ni o čemu.

6. Dostojno i u redu

1 Kor 14,40 — „A sve neka bude dostojno i uredno." Bog časti poslušnost, pa časti i red. Činjenica da si dobio riječ ne znači da je trebaš izreći — ni da imaš pravo ili obvezu izreći je. Pitaj kada Bog želi da je izgovoriš.

Smjernice Encounter Ministries

Objasni proces prije molitve: „Malo ću šutjeti i slušati Očevo srce za tebe, pa ću ti reći što primim — a ti mi reci kako to sjeda." Postavi jasna očekivanja i budi normalan.
Izbjegavaj negativne riječi.
Zabranjene teme: rođenja, smrti i zvanja. Ne zato što Bog o tome ne bi mogao govoriti (pitanje mladiću je li ikad razmišljao o svećeništvu može biti duboko pomazano), nego jer su ta područja presveta i preranjiva za školski i konferencijski kontekst — i jer čovjek o njima treba imati intiman razgovor s Bogom u vlastitoj molitvi. („Vjerujem da Gospodin kaže da ćeš idući tjedan umrijeti" — zamisli što to čini čovjeku.)
Molitva pečaćenja na kraju: blagoslovi riječi koje su bile od Boga („neka urode plodom trideset, šezdeset, sto puta") i prekini u Isusovo ime one koje nisu bile od njega, da nemaju nikakva učinka. To ima stvaran učinak prekidanja eventualne demonske riječi, a ujedno podsjeća osobu da je naše proroštvo nesavršeno i da traži Božju riječ, ne našu.

7. Proročki dar raste s vjerom

Rim 12,6 — „Imamo različite darove… tko ima proroštvo — neka je po mjeri vjere." Rast u proroštvu vezan je uz rast u vjeri, a vjera raste na dva načina:

8. Mudrost i razboritost kod upozoravajućih i negativnih riječi

Ispravak rješavaj relacijski, ne proročki.

Ako ti se stalno javljaju negativne, osuđujuće i oštre riječi — i ljudi ti to govore — blago se upitaj: ima li nešto u meni što nije obrađeno? (Ne odnosi se na one s posebnim pozivom na upozoravanje.) Bog doista upozorava — kroz cijelo Pismo i marijanska ukazanja — ali se u tome lako izgubiti. Ako si razlučio da ne dolazi iz lošega mjesta, potraži duhovnog voditelja radi provjere.

Kad je istina rečena nemarno

U sjemeništu je o. Mathias nad jednim čovjekom dobio točnu objavu o odnosu s ocem — i jednostavno je izgovorio pred svima. Bilo je ponižavajuće za tog čovjeka. Trebao je pitati: Gospodine, kako želiš da prorokujem život u taj odnos? Nije ni pitao što s tim da učini.

Zaključak

Crkvi ne trebaju bikovi u staklani, nego Očevo srce. Milost koju je Bog dao Crkvi doći će kroz poniznost njegova Tijela — kroz darove svakoga od nas oživljene ljubavlju.