Samozaborav prestaje biti krepost kada osoba zanemaruje liječenje, hranu, odmor, sigurnost ili potrebnu pomoć, osobito ako time ugrožava sebe ili opterećuje druge. U Elizabetinu nauku prihvatiti skrb može biti zahtjevnije od slijediti vlastitu želju za žrtvom: liječenje tada postaje poslušnost stvarnosti i ljubavi.
Pitanje za razlučivanje nije samo „odričem li se sebe?”, nego: služi li ovaj izbor Bogu, stvarnoj dužnosti i dobru osobe ili prikriva samovolju, strah i romantiziranje patnje?
↗ Otvori u vrtu →