„Prilikom stvaranja Bog je zapovjedio biljkama da donose plodove, svakoj prema njezinoj vrsti. Tako zapovijeda i svim kršćanima, koji su žive biljke njegove Crkve, da donose plodove pobožnosti, svaki prema svojem stanju i pozivu.
Pobožnost se mora drukčije živjeti kod vladara, plemića, trgovca, sluge, udovice, djevojke i osobe u braku. I ne samo to: način življenja pobožnosti treba biti prilagođen zdravlju, sposobnostima, zanimanju i posebnim obvezama svakoga pojedinca.
Reci mi, bi li bilo prikladno da biskup živi jednako povučeno kao kartuzijanac? Ili da bračni drugovi ne vode više brige o materijalnim potrebama od kapucina? Da trgovac provodi cijeli dan u crkvi poput redovnika? Ili da redovnik bude neprestano izložen vanjskim djelima ljubavi i služenja bližnjemu poput biskupa? Ne bi li takva pobožnost bila smiješna, neprirodna i neizdrživa?
Ipak, upravo se ta pogreška vrlo često događa. Svijet, koji ne zna ili ne želi razlikovati istinsku pobožnost od nerazboritosti onih koji se žele prikazati pobožnima, zbog toga osuđuje i negoduje, premda takvim prigovorima ne može ukloniti te zloporabe."
— Sv. Franjo Saleški, Uvod u pobožni život, I. dio, pogl. 3
↗ Otvori u vrtu →