Terezija nastavlja opis treće vode i osobito primjećuje smetnje predodžbene moći i pamćenja. I kad Bog zahvaća dušu, ljudska psiha ne postaje automatski tiha i uredna.
Poglavlje je korisno jer normalizira nesavršenost iskustva: raspršenost moći ne dokida nužno stvarnost dara.
Povezano: Rastresenosti u molitvi · Sjedinjenje svih moći duše
sv. Terezija Avilska, Moj život, pogl. 17.
↗ Otvori u vrtu →