Abandonment to God: The Way of Peace of St. Thérèse of Lisieux

Joël Guibert tumači predanje Bogu kao življeni oblik duhovnoga djetinjstva sv. Terezije iz Lisieuxa. Predanje nije psihološko opuštanje, rezignacija ni pobožno odustajanje od odgovornosti. Ono je djelatan i pouzdan odgovor na Očevu providonosnu ljubav: čovjek prima stvarnost i vlastitu nemoć, oslanja se na Božju svemoć i milosrđe te slobodno predaje sebe u konkretnom trenutku.

Struktura

Uvod

Predanje je ulazak u Kristovo sinovsko predanje Ocu, osobito očitovano na križu. Put je jednostavan, ali zahtijeva svakodnevni rad, borbu protiv samodostatnosti i povratak identitetu ljubljenoga Očeva djeteta.

Prvi dio — ključevi predanja

1. Temelj predanja: providonosna Očeva ljubav — Bog ima osoban plan ljubavi koji uključuje ljudsku slobodu. Ne želi zlo, ali ga može obuhvatiti svojim spasenjskim djelovanjem i iz njega izvesti dobro.
2. Krivotvorine i slijepe ulice — predanje nije suvremeno „puštanje” usmjereno ugodi, bijeg od stvarnosti, quietistička neaktivnost ni gašenje želja. Ono djeluje protiv zla, služi bližnjemu i ujedinjuje želje oko Božje volje.
3. Predanje se živi u vjeri — Božji plan nije potrebno potpuno razumjeti niti biti shvaćen od drugih. Ljubav rađa predanje, a predanje produbljuje ljubav, slobodu, jednostavnost i prisutnost sadašnjem trenutku.

Drugi dio — terezijanski pokret predanja

4. Raščlamba predanja — pet uvjeta su velika želja, svijest o nemoći, Božja inicijativa, prihvaćena malenost i smjelo pouzdanje. Tri pokreta su primanje, pouzdanje i predavanje.
5. Prvi pokret: primanje — osoba prima događaj, priznaje osjećaje bez poricanja, prihvaća nemoć i obnavlja želju za predanjem. Malenost nije infantilnost ni osrednjost, nego istina o potpunoj potrebi za milošću.
6. Drugi pokret: pouzdanje — pouzdanje se oslanja na Božju vjernost, ne na osjećaj. Očekuje od Oca i pročišćenje navezanosti i stvarne darove, a od milosrđa obnovu onoga što je grijeh razorio.
7. Treći pokret: predavanje — potrebno je proći strah od nevidljivoga, gubitka nadzora i patnje. Ljubavna ravnodušnost nije bezosjećajnost, nego sloboda izabrati Božju volju u različitim mogućnostima. Hvala hrani ustrajnost, a zrelo predanje prestaje neprestano mjeriti samo sebe.

Treći dio — vježbanje predanja

8. Predati samoga sebe — samoprihvaćanje ne opravdava grijeh ni odbija ozdravljenje. Ono prestaje trošiti snagu na nijekanje granica i uči sebe gledati očima milosrđa, jer Bog susreće osobu u istini onoga što jest.
9. Predanje u molitvi — molitvu ne treba ocjenjivati prema sabranosti, budnosti i utjesi. Čovjek predaje Bogu molitvu kakva jest, ostaje vjeran u suhoći i vjeruje da Duh moli u njegovoj slabosti.
10. Predanje u bratskoj ljubavi — ljubav nije samo zapovijed, oponašanje ili simpatija, nego sudjelovanje u Božjoj ljubavi. Osoba priznaje vlastitu nemoć, zaziva Duha i dopušta mu ljubiti u njoj i kroz nju, uključujući razborit ispravak.
11. Predanje u brizi za voljene — briga je prirodna, ali može postati kontrola. Potrebno je učiniti ono za što smo odgovorni, priznati nemoć da drugoga spasimo ili utješimo te ga ponovno povjeriti Očevim rukama.
12. Predanje u radu — milost ne radi umjesto čovjeka, nego u njegovu slobodnom radu. Prihvaćena nemoć povećava prijemčivost za nadahnuće, smiruje nemir i može otvoriti novu profesionalnu odvažnost.
13. Predanje u trpljenju — nije svako trpljenje dobro niti ga treba tražiti. Put prolazi kroz privikavanje, sjedinjenje s Kristom i predanje trenutak po trenutak; bol tada može postati plodna ljubav, a mir ostaje nezaslužen dar Duha.

Zaključak i prikazanje

Predanje pripada savezu: Bog se prvi daruje, a čovjek odgovara darom sebe. Ono je srce duhovne borbe jer prekida samospasenje i otvara se djelovanju milosrdne Ljubavi. Završni čin prikazanja pokazuje da predanje nije jedna formula, nego životna raspoloživost da osoba bude preobražena Božjom ljubavlju.

Nosive tvrdnje

• Providnost ne ukida slobodu nego djeluje u njoj i uzdiže je na suradnju.
• Bog ne uzrokuje moralno zlo; njegova svemoć može i zlo uključiti u put većega dobra.
• Predanje je djelatno, misijsko i odgovorno, ali se odriče prisvajanja ishoda.
• Malenost i velike želje pripadaju zajedno: nemoć otvara prostor milosti, a želja čuva od malodušja.
• Predanje ne zahtijeva ugodan osjećaj, potpuno razumijevanje ni trenutačni mir.
• Molitva, bratska ljubav, roditeljska briga, rad i trpljenje postaju konkretna mjesta predanja.
• Hvala oslobađa srce od zaokupljenosti sobom i vraća ga Božjoj nepromjenjivoj dobroti.

Izvučene točke

Potpuno razlamanje nalazi se u Predanje Bogu u školi Male Terezije MOC.