François Xavier Schouppe u ovoj kratkoj knjizi praktično razlaže drugi način molitve iz Duhovnih vježbi sv. Ignacija. Umjesto da molitelj brzo izgovori poznatu formulu, zaustavlja se uz svaku njezinu riječ i dopušta da ona rodi razumijevanjem, usporedbom, duhovnim okusom, nutarnjom utjehom i svetim afektima. Knjiga zato stoji na granici usmene i nutarnje molitve: zadani tekst daje riječi, a pozornost i osobni pristanak pretvaraju ih u razgovor s Bogom.
Nakon kratke upute autor primjenjuje postupak na pet molitava: Očenaš, Zdravo Marijo, Apostolsko vjerovanje, Anima Christi i Zdravo Kraljice. Ne nudi tek tumačenje njihova sadržaja, nego niz mogućih misli, afekata, ispita savjesti, prošnji i odluka koje pojedina riječ može probuditi.
Priprava počinje smirivanjem duha, sviješću o tome komu je molitva upravljena i kratkom molbom za svjetlo. Zatim se uzima prva riječ molitve i uz nju ostaje dok daje duhovni plod. Drugi način molitve zadržava se uz riječ dok ona hrani dušu: jedna ili dvije riječi mogu ispuniti cijelo određeno vrijeme, pa dovršavanje formule nije važnije od primljenoga dobra.
Ako vrijeme istekne, ostatak molitve izgovara se uobičajenim načinom. Sljedeći se put kratko ponovi već razmatrano, a zatim se nastavlja od prve nove riječi. Po dovršetku cijele molitve prelazi se na drugu, tako da ova vježba može trajati dulje razdoblje. Zaključak je kratak razgovor s Bogom ili svetom osobom kojoj je molitva upravljena, uz prošnju za trenutačno najpotrebniju krepost ili milost.
Takav postupak ne mjeri uspjeh količinom obrađenoga teksta. Metoda daje dopuštenje za usporavanje i za nutarnje kušanje onoga što je već darovano — Ne trebamo se brinuti da idemo dalje.
Očenaš je predstavljen kao najsavršenija molitva jer mu je autor Krist i jer u pravome redu obuhvaća čovjekove želje. Prve tri prošnje usmjerene su prema Bogu i njegovoj slavi, a preostale četiri prema potrebama čovjeka i sredstvima spasenja. Tako molitva uređuje srce: najprije posvećenje Imena, Kraljevstvo i Volja, zatim kruh, oprost, kušnja i izbavljenje.
Razmatranje riječi „Oče naš” prelazi od osobnoga posinjenja prema bratstvu svih ljudi. „Koji jesi na nebesima” budi čežnju za domovinom i odmak od zemaljske navezanosti. Prošnje zatim postaju ogledalo života: dopuštam li Bogu da kraljuje u razumu, srcu, riječima i osjetilima; prihvaćam li njegovu volju; tražim li nužno umjesto suvišnoga; opraštam li; bdijem li nad prigodama za grijeh; smatram li grijeh većim zlom od same patnje. Time Schouppe dodatno potvrđuje Očenaš kao put uređenja želja i života.
Zdravo Marijo kreće od pozdrava, imena i punine milosti prema Gospodinovoj prisutnosti, Marijinu blaženstvu, Isusu kao plodu njezine utrobe te prošnji za sadašnji trenutak i čas smrti. Pohvala ne ostaje na Marijinim povlasticama. Njezina čistoća, vjera, pouzdanje, ljubav, strpljivost, blagost i poniznost postaju primjeri za nasljedovanje, pa pobožnost treba prijeći u krepost.
Zdravo Kraljice razvija isti odnos pod vidom progonstva, nade i milosrđa. Marija je zazvana kao kraljica i majka, ali molitelj ujedno priznaje vlastito siromaštvo, uzdiše za pravom domovinom, uči razlikovati spasonosnu žalost od svjetovne potištenosti te ište da mu nakon zemaljskoga puta bude pokazan Isus. Marijanska molitva završava kristološki: najveći dar koji se od Marije traži jest spoznati, ljubiti i gledati njezina Sina.
Schouppe članak po članak pretvara Vjerovanje iz sažetka nauka u čin osobne vjere. „Vjerujem” traži čvrst, živ i djelotvoran pristanak; svaki članak zatim vodi prema klanjanju, zahvalnosti, obraćenju i praksi. Stvaranje budi ovisnost i divljenje, Utjelovljenje poniznost, Muka ljubav i mrtvljenje, Uskrsnuće nadu, Uzašašće usmjerenost prema nebu, Sud odgovornost, Duh Sveti otvorenost milosti, Crkva zajedništvo, oproštenje pokoru, a uskrsnuće tijela i vječni život nadu u puninu spasenja.
Tako Vjerovanje i Očenaš ne ostaju samo dva kratka obrasca kršćanskoga nauka. Drugi način molitve omogućuje da ono što u njima ispovijedamo i molimo postane osobni pristanak i oblik života.
U molitvi Anima Christi svaka prošnja povezuje jednu Kristovu stvarnost s određenom potrebom molitelja. Duša Kristova posvećuje, Tijelo spašava, Krv opija božanskom ljubavlju, voda iz boka čisti, Muka jača, dobri Isus sluša, rane pružaju zaklon, sjedinjenje čuva od odvajanja, Krist oslobađa od neprijatelja, pripravlja smrt, prima u zajedništvo svetih i uvodi u vječnu hvalu.
Schouppe osobito razvija posvećenje cijele osobe. Krist je svoje tijelo, osjetila i moći učinio oruđima kreposti, žrtve i služenja; molitelj zato moli da njegovi udovi prestanu biti sredstva grijeha i postanu sredstva pravednosti. Anima Christi posvećuje cijelu osobu kroz Kristovo otajstvo.
Knjiga pokazuje da lakoća metode ne znači površnost. Njezina je jednostavnost u tome što molitelj ne mora sam izumiti temu: Crkva mu već daje riječi. Njegov je zadatak ući u njih, dopustiti da ga ispituju i ne napustiti prerano ono što je počelo hraniti vjeru, nadu i ljubav. Tako Molitvena formula postaje molitva kada primi vlastiti život, a usmena molitva postaje stvarna škola nutarnje molitve.
Razlomljene niti knjige nalaze se u An Easy Method of Meditation MOC.
↗ Otvori u vrtu →