Po stoicima se krepost, jednom stečena, više ne gubi; Klement Aleksandrijski ističe apsolutnu postojanost u dobru kod gnostika: „Gnostik će imati krepost koju ne može izgubiti — ni danju ni noću ni kakvom maštarijom.”
Ipak, to vodi opasnom poistovjećenju apatheije s bezgrešnošću (anamartesía). Špidlík upozorava da treba razlikovati: apatheia nije jamstvo da se ne može sagriješiti — lako je pobrkati „nedjelatnost strasti” s njihovom odsutnošću (Maksim: „često smo oslobođeni misli zbog odsutnosti predmeta”, a ne zbog prave besstrasnosti). Tvrdnja o nemogućnosti grijeha bit će upravo ono što će Zapad odbaciti kao pelagijansko.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 255–256.
↗ Otvori u vrtu →