Evagrije ispravno kaže da apatheia ne uključuje gašenje thymosa (razdražljivoga) ni epithymije (požudnoga dijela), nego ih pročišćuje. Sama praktiké djeluje kao „metoda koja čisti strasni dio duše” i omogućuje da djeluje u skladu sa svojom naravi: da bude požudan — ali samo u čežnji za krepošću; razdražljiv — ali samo u borbi protiv demona.
Po sebi u tim pokretima osjetljivosti nema ničega zla. Dakle, apatheia nije ni odsutnost logizama (zlih misli će uvijek biti dok smo u tijelu), nego nepristajanje uz njih, sposobnost da ih se ne prihvati i ne razradi.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 253.
↗ Otvori u vrtu →