Kalcedonski sabor nalaže monasima da ostanu u ćelijama i njeguju hesihiju i molitvu. U skladu s tim neki ruski monasi 19. st. zapadnom su putniku rekli: „Poziv monaha nije u proučavanju ni u kojem drugom radu; pozvani su pjevati Časoslov, živjeti za spasenje svojih duša i činiti pokoru za sve.”
S druge strane, već su se prvi cenobiti (a često i eremiti) bavili crkvenim i civilnim poslovima: Zlatousti je mnoge monahe zaredio za svećenike i biskupe; sirski su monasi živo sudjelovali u životu sunarodnjaka, bizantski vodili škole, armenski vartaped bili zaređeni za propovijed; Moskovski sinod 1917.–18. potaknuo je monahe na sve oblike apostolata. Tako na Istoku napetost između kontemplacije i apostolata ostaje, ali se u praksi često razrješuje u korist služenja.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 164.
↗ Otvori u vrtu →