Riječ áskesis (vježbanje) izvorno se odnosi na tjelesnu vježbu, umijeće i pobožne prakse. Pavao glagol askô rabi samo jednom (Dj 24,16), ali pojam mu je čest (sveti život zove gymnasía, 1 Tim 4,8). Kod apostolskih Otaca kršćanin još nije asketés nego athletés (atleta).
S Klementom i Origenom riječ ulazi u kršćanski rječnik (preko Filona): Origen asketaí zove one koji ispovijedaju savršen život; izvedenice: asketría (monahinja), asketérion (samostan), asketikón (asketski spisi). Askeza traži inteligentno i postojano vježbanje: za Atanazija je napetost bez predaha (riječi koje stavlja u usta Antunu u govoru egipatskim monasima). Askeza je tako „negativni” rad — uklanjanje zapreka — u službi pozitivnoga cilja: sjedinjenja s Bogom. Usp. Asketizam.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 169–170.
↗ Otvori u vrtu →