Tvrdilo se da je tek ideja besmrtnosti duše… No za Novi zavjet postoji uska veza grijeha i smrti (Rim 5,12-21), dok je Krist za nas začetnik neraspadljivosti. Kod Ignacija Antiohijskog tema „lijeka besmrtnosti” (možda posuđena iz misterijskih religija) primijenjena je na Gospodnju večeru i kruh života. Važnost koju stara Crkva pridaje daru aphtharsía prirodan je korolar uloge oživljujućega Duha.
Razumljivo je stoga mišljenje nekih starih autora koji niječu neraspadljivost duše po sebi: pojmovi besmrtnost i neraspadljivost mijenjaju smisao kod duhovnih pisaca, koji ispovijedaju da „život nije od nas ni od naše naravi, nego je darovan po milosti Božjoj”. Besmrtnost je dakle dar, a ne naravno pravo.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 97–98.
↗ Otvori u vrtu →