Temelj ideala: Bog je besstrastan (apathés). Justinu se čovjeku empathés suprotstavlja Bog apathés; čovjek može sudjelovati u toj božanskoj savršenosti tek nakon uskrsnuća, postavši besstrastan poput proslavljenoga Krista.
Ipak, autori upozoravaju: božanska besstrasnost nije ravnodušnost ni nedostatak ljubavi (vidi biblijsku revnost). Bog je „bez strasti” u smislu da ga ništa izvana ne pokreće ni ne muti, a ne u smislu hladnoće. Čovjekova apatheia je dakle sudioništvo u toj božanskoj postojanosti i slobodi, a ne stoička otupjelost.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 250–251.
↗ Otvori u vrtu →