Tema slike izvire iz dvostrukoga vrela — biblijskoga i filozofskoga. U Pismu temeljni je tekst Post 1,26-27; snaga pripovijesti nije toliko u riječi „slika” (semitski mentalitet nije „formalan”) koliko u kontekstu objave: čovjek dolazi „od” Boga, kao što Set proizlazi od Adama. Iz Pavlove teologije slijede dvije skupine tekstova: Krist kao slika Boga i kršćani kao slika Krista.
Oci temu crpe iz Pisma, ali je razvijaju elementima grčke filozofije: pojam upodobljenja (homoíosis) Bogu platonskoga je podrijetla. Po glasovitoj formuli iz Teeteta, dužnost mudraca je „bijeg odavde”, a taj se bijeg sastoji u tome da postane što sličniji božanstvu — pravedan i svet uz pomoć razuma. Te ideje, raširene u stoicizmu i srednjem platonizmu, tražile su ozbiljnu reviziju u kršćanskoj sredini (npr. zbog Plotinova subordinacionizma koji bi ugrozio rađanje Riječi u Trojstvu).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 56–57.
↗ Otvori u vrtu →