Moglo bi se činiti da grčku misao spontani bijeg od svijeta ne privlači — sam pojam kósmos upućuje na red i ljepotu. Ipak su stari poznavali eudemonistički fuga mundi, koji je htio pokazati da život bez zemaljskih dobara, u samoći, nije nesretan, nego je čak najbolji put.
U pitagorizmu odricanje od dobara ima i religiozni motiv. Polazište Platonove metafizike jest želja za apsolutnim: „treba odavde bježati što prije uvis; taj bijeg znači upodobiti se Bogu koliko je moguće” (phygé dè homoíosis theô). Posljednja rečenica sugerira da „bijeg” Platonu znači usredotočenje na duhovne vrijednosti, a ne nužno stvarno odvajanje od dobara. Tako antika pripravlja temu, ali joj daje filozofski (kontemplativni) smisao.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 191.
↗ Otvori u vrtu →