Po pozivu se monah posvećuje jedino traženju sjedinjenja s Bogom molitvom, koja pretpostavlja potpunu odvojenost, odricanje od svega što bi moglo usporiti uspon. U jeziku istočnih monaha hesychía jednaka je eremíji — samotničkom životu.
Hezihastička struja tako bijeg od svijeta shvaća prvenstveno kao unutarnju tišinu (hesychia) radi neprestane molitve. Vanjska samoća u službi je te nutarnje tišine; pitanje koliko je vanjske samoće nužno ostaje, kako je već rečeno, psihološko, ne načelno. Vidi: Hesihazam.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 198–199.
↗ Otvori u vrtu →