Bijeg od svijeta u kršćanstvu

Izrael je bio uvjeren da je svijet vrlo dobar (Post 1,31), no ideal „bijega od svijeta” nije posve odsutan (Abraham — Post 12,1; iskustvo Izlaska). U Isusovo se doba vjerovalo da će se susret Izraela s Mesijom dogoditi „u pustinji”, daleko od svijeta grijeha.

Pavao i Ivan produbljuju teologiju bijega pojmom „ovoga svijeta” koji ne poznaje Krista (Iv 1,10), mrzi njega i njegovu riječ; duh ovoga svijeta nije od Boga (1 Kor 2,12), njegova je mudrost „ludost pred Bogom”. Sve to pokazuje da je ovaj svijet podložan Sotoni („sav svijet leži u Zlome”, 1 Iv 5,19). Za kršćane napuštanje svijeta postaje nužna posljedica ljubavi Božje: „Ostaviti svijet — kaže Filoksen iz Mabbuga — sredstvo je da se postane nasljedovatelj Krista, Isusov drug, i da se obučemo u Krista.”

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 192.