Pokora ima mnoga imena: metánoia, obraćenje, ispovijed, drugo krštenje, kupelj suza, odrješenje, „daska spasenja”. Zapad razlikuje sastavnice (skrušenost, ispovijed, zadovoljština); Istok se ne zanima toliko za „čin” koliko za „stanje” čovjeka. Za Teofana Zatvornika osjećaj „ja sam grešnik” važniji je od „ja sam zgriješio”. Budući da se stanje srca očituje u osjećajima, istočni monasi cijene bol i suze koje prate promjenu suda o prošlosti.
Ta samoosuda uklopljena je u evanđeoski navještaj Kraljevstva (Mk 1,15), pa je duh pokore vezan uz napredak u vjeri. Šimunu Novom Bogoslovu suze su pravo krštenje Duha, veliko „prosvjetljenje” po kojem sav čovjek postaje svjetlost. Pokora uključuje i odluke za budućnost (grčki metanoeín — unutarnja promjena).
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 182–184.
↗ Otvori u vrtu →