Biblija unosi novo ozračje — ozračje vjere u „Boga, Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje”. I on je prvo počelo svega, ali na bitno drukčiji način: Biblija ne donosi raspravu o Bogu, nego poziva da se sluša njegova riječ i da mu se odgovori. Ljudsku povijest ne pokreće slijepi vječni Zakon, nego volja žive Osobe koja s očinskom brižnošću skrbi za svoju djecu i u Isusu Kristu posinjuje ljude (Gal 4).
Isus navješćuje zapovijed: „Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48). Želja za savršenstvom nije oholost, nego dužnost „djeteta” — a djeca su uzor koji treba nasljedovati.
U jednoj se točki kršćani čine u nepovoljnijem položaju: s Platonom Oci govore o sreći koju daje znanost o Bogu, ali prema Bibliji Bog je nepristupačno otajstvo upravo zato što je Otac — slobodna Osoba koja suvereno raspolaže sobom. Ipak, evanđelje je objava toga otajstva: sâm Nepristupačni se, po milosti, u Isusu Kristu daje upoznati svojoj djeci.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 48–49.
↗ Otvori u vrtu →