Providnost se poistovjećuje s onim djelovanjem Boga koje je kršćanska književnost nazvala oikonomía. Ivan Zlatousti tim pojmom opisuje razborito ponašanje čovjeka koji prije djelovanja odvaguje okolnosti; rabi ga i za diplomaciju/strategiju, za ponašanje Boga prema čovjeku te za utjelovljenje Krista („oikonomia po tijelu”).
Općenitije, Zlatousti pojam primjenjuje na Božji naum o čovjeku: ta oikonomía smjera k cilju — spasenju i slavi — obuhvaćajući dva života, sadašnji i budući. I djelovanje zlih, hereze, đavao, demoni, Antikrist, nevolje, oluje, patnje — sve ulazi u Božju oikonomíju. „Ekonomsko” Božje djelo jest mudro vođenje svijeta u kozmičkoj i povijesnoj dimenziji, pred kojim čovjek stoji „pun divljenja i čuđenja”.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 126.
↗ Otvori u vrtu →