Kršćanski život kao odgovor na poziv koji prethodi našim projektima
Jacques Philippe polazi od tvrdnje da čovjek ne postaje potpuno živ samostalnim oblikovanjem vlastitoga projekta. On se ostvaruje odgovarajući na pozive koji mu dolaze od Boga po Pismu, događajima, susretima, molbama drugih i nutarnjim poticajima Duha Svetoga. Sloboda time ne nestaje: postaje ozbiljna jer više nije proizvoljan izbor među mogućnostima, nego osoban odgovor ljubavi.
Prvi poziv nije zanimanje, redovnički stalež ni posebno poslanje, nego sam život. Prihvatiti taj poziv znači pristati na stvarni život koji nam je dan — s tijelom, naravi, poviješću, odnosima i granicama — umjesto graditi zamišljenu egzistenciju. Philippe zato upozorava da se i religiozni govor o zvanju može pretvoriti u bijeg od ljudskosti, osjećaja ili odgovornosti.
Božji poziv istodobno je dar i zahtjev. Ne samo da pokazuje što treba učiniti nego nosi milost potrebnu za odgovor. Čovjek gubi zatvorenu sliku o sebi kako bi primio dublji, sinovski identitet: ne mora sam proizvesti konačan odgovor na pitanje tko je, nego postaje ono ime kojim ga Bog poziva.
Sveto pismo nije samo zbirka podataka o Bogu. U njemu je živa prisutnost koja hrani vjeru, razlučuje motive i liječi nutarnje riječi od kojih su nastali strah, krivnja ili lažna slika o sebi. Poput euharistijske hrane, Riječ ulazi u život i traži da dobije tijelo u odluci, djelu i odnosu.
Za plodnu lectio divinu potrebni su molitveni stav, vjera da Bog govori, stvarna želja za obraćenjem i crkveno tumačenje. Philippe osobito ističe važnost Pisma za osobe u posvećenom celibatu: odnos s Riječju čuva osobnu bliskost s Kristom bez koje odricanje gubi nutarnji smisao.
Nije sve što se događa izravno Božja volja, ali nijedan događaj ne mora ostati zatvoren njegovu djelovanju. Vjera najprije prima stvarnost, a tek zatim traži njezin smisao. Time se izbjegavaju i fatalizam i prisilno tumačenje svake pojedinosti kao skrivene poruke.
U kušnji se pitanje može promijeniti: od beskrajnoga „Zašto se ovo dogodilo?” i „Tko je kriv?” prema „Na što me Bog sada poziva?” Često se ne daje nadzor nad cijelom budućnošću, nego dovoljno svjetla za jedan današnji korak. Sigurnost tada ne dolazi iz predviđanja ishoda, nego iz povjerenja da će milost stići zajedno sa sljedećim pozivom.
Molba bližnjega može posredovati Božji poziv, ali nije svaka molba obvezujuća. Potrebno je razlučiti dužnost, slobodu i stvarno dobro. Sebedarje koje proizlazi iz straha od odbacivanja, trgovine naklonošću ili potrebe za odobravanjem nije potpuno slobodno.
Jednako je važno znati primiti. Osoba koja samo daje može prikriveno štititi nadmoć ili nedodirljivost. Prihvaćanje pomoći, nježnosti i dara dopušta drugomu da i on postane davatelj te odnos oslobađa jednostranosti.
Riječ, događaj i nutarnji poticaj nisu tri suparnička kanala. Duh Sveti po njima postupno usklađuje želju s Božjom voljom. Kršćanski put zato ne svodi želju na potiskivanje; on je čisti, proširuje i vodi prema njezinoj najdubljoj istini.
Svaki autentičan poziv u konačnici produbljuje vjeru, otvara nadu i prelazi u ljubav prema Bogu, bližnjemu i sebi. Ljubav prema sebi ovdje nije zatvorenost u ego, nego pomirenje sa sobom kao s Božjim stvorenjem koje je pozvano živjeti.
Philippe izdvaja molitvu, pouzdanu vjeru, sadašnji trenutak, pristanak na ono što se ne može promijeniti, duhovno praćenje i zahvaljivanje. Pristanak na trpljenje nije traženje boli ni odustajanje od djelovanja protiv zla. Spasenjska vrijednost pripada ljubavi, ne patnji uzetoj samoj za sebe.
Zahvaljivanje oslobađa od položaja stalna tužitelja vlastitoga života. Ono ne poriče nepravdu, nego vraća sposobnost prepoznati primljeno dobro i odgovorno djelovati unutar onoga što je danas moguće.
Knjiga završava kristološki: Krist je konačna Očeva Riječ i jedan poziv u kojemu svi pojedinačni pozivi dobivaju jedinstvo. Cjelina razlomljenih bilježaka nalazi se u Called to Life MOC.
Engleski prijevod Neala Cartera objavio je Scepter Publishers. Francuski izvornik Appelé à la vie objavile su Éditions des Béatitudes 2008.; metapodaci ovoga elektroničkog izdanja nose godinu 2010.
↗ Otvori u vrtu →