Knjiga

Catechism of Mental Prayer

Catechism of Mental Prayer

O knjizi

Joseph Simler u 154 kratka pitanja i odgovora izlaže narav, pripravu, tijelo, zaključak i pregled nutarnje molitve te načine postupanja u rastresenosti, suhoći i samoobmani. Glavni tekst prati praktičan dodatak s obrascima molitvenih čina, temama za razmatranje, „duhovnim buketima”, pitanjima za pregled molitve i završnim podsjetnikom.

Knjiga je sažetak autorova opsežnijega priručnika i izvorno je oblikovana za početnike, novicijate i odgojne ustanove. Treće izdanje objavljeno je 1911., a TAN Books tekst je ponovno složio 1984.; elektroničko izdanje nosi datum 2015. Katehetski oblik namjerno pojednostavljuje temu, ali ostavlja dovoljno slobode da metoda služi osobnomu susretu.

Narav i cilj nutarnje molitve

Molitva je uzdizanje duše Bogu radi klanjanja, kajanja, zahvaljivanja i prošnje. Nutarnja molitva ne ovisi o zadanoj formuli: ona je pobožna komunikacija duše s Bogom po razmatranjima, afektima i odlukama. Njezin cilj nije samo znati više, nego bolje upoznati, ljubiti i služiti Bogu, upoznati sebe i vjernije vršiti svoje dužnosti.

Simler je zato naziva „umijećem postajanja boljim”. Formulacija ne znači samousavršavanje bez milosti, jer autor svaku dobru misao, afekt i odluku pripisuje Božjemu djelovanju. Ona naglašava životni plod: vrijednost molitve prosuđuje se po poniznosti, poslušnosti, ljubavi, čistoći nakane i vjernosti dužnostima, a ne po obilju misli ili osjećaja.

Molitva je osobito potrebna djelatnom apostolu. Čuva ga od duha svijeta, održava pogled vjere i priznaje da spasenje duša prvenstveno izvodi milost. Molitva i služenje zato nisu suparnici; djelovanje koje želi donositi duhovni plod mora se vraćati izvoru.

Tri priprave

Udaljena ili životna priprava uklanja ono što rastresa i zarobljava dušu: hotimični grijeh, nečuvanje osjetila, raspršenost, neumjeren govor i podložnost strastima. Sabranost, šutnja, čistoća srca, mrtvljenje, spomen Božje prisutnosti, čista nakana i kratki zazivi stvaraju život iz kojega molitva može rasti.

Bliža priprava prethodno bira temu, glavne misli i plod koji se želi primiti. Izbor se ravna potrebama duše, privlačnošću milosti i duhovnim vodstvom. Simler uključuje i točnost vremena i mjesta: odluka kada i gdje će se moliti dio je priprave, jer štiti susret od improvizacije i odgađanja.

Neposredna priprava uvodi u samu „božansku audijenciju”. Zazivaju se Duh Sveti, Marija i anđeo čuvar; čini se čin vjere u stvarnu Božju prisutnost, a iz njega izrastaju klanjanje, poniznost, kajanje, zahvalnost, pouzdanje i sjedinjenje s Kristovom molitvom. Mašta nije potrebna da bi se Bog učinio prisutnim: dovoljno je vjerom priznati stvarnost njegove prisutnosti.

Razmatranja, afekti i odluke

Tijelo molitve jest razgovor duše s Bogom. Razum u svjetlu vjere promatra istinu, otajstvo ili krepost; srce odgovara afektima; volja oblikuje odluku. Ta je unutarnja arhitektura redovita, ali nije ukočena. Afekt može doći prije razmatranja, a odluka prije duljega afekta. Duša se zadržava ondje gdje je milost plodno pokreće: Metoda treba biti pomoć a ne zapreka molitvi.

Razmatranje nije studij. Njegova je zadaća razumjeti istinu, dopustiti joj da postane mjerilom vlastitih prosudbi i izvesti praktične posljedice. Kod događaja se može uporabiti mašta kako bi osoba ušla u prizor, čula riječi i uočila postupke, ali cilj ostaje otkriti što Bog sada pokazuje o vlastitom životu.

Afekti su pokreti poniznosti, kajanja, zahvalnosti, ljubavi, želje, pouzdanja, predanja i prošnje. Mogu nastati spontano ili ih volja može slobodno pobuditi. Zato su mogući i u suhoći: osjećajna toplina nije uvjet čina vjere, želje, kajanja ili prošnje. Simler preporučuje razgovarati s Bogom jednostavno kao s ocem i prijateljem.

Odluka je glavni praktični plod. Treba biti određena, izvediva, osobna, bliska, čvrsta i ustrajno obnavljana. Ne bira se zamišljeni pothvat, nego čin koji se susreće u stvarnim dužnostima, potrebama i prevladavajućoj slabosti. Sve se odluke u konačnici svode na suobličenje vlastite volje Božjoj.

Zaključak i produženje kroz dan

Molitva završava zahvalom, kajanjem zbog nemara, obnovom odluke, duhovnim buketom, završnim razgovorom i kratkom usmenom molitvom. Duhovni buket jest riječ Pisma, svetačka misao ili zaziv koji sažima primljeno svjetlo i odluku te ih vraća u svijest tijekom dana.

Kratak pregled molitve promatra pripravu, pozornost, afekte, odluku i njezino kasnije izvršenje. Traži glavnu zapreku i njezin uzrok, ali ne mjeri molitvu utjehom. Njegova je svrha učiti vjernosti, a ne stvarati tjeskobno samopromatranje.

Simler cjelinu sažima slikom dnevnih duhovnih vježbi: Razmatranje je svakodnevna duhovna obnova. Kao što godišnja obnova ispravlja proteklo razdoblje i usmjerava buduće, jutarnje razmatranje pogleda prethodni dan te određuje kako današnje dužnosti živjeti na Božju slavu.

Mješovita molitva

Kada uobičajeno razmatranje ne uspijeva, Simler preporučuje Mješovita nutarnja molitva pretvara pobožnu vježbu u osobni razgovor. Usmena molitva, duhovno čitanje, krunica, križni put, pouka, misa ili priprava za pričest mogu dati građu; molitelj je polako prima, primjenjuje na sebe, iz nje budi afekte i donosi odluku.

Mješovita molitva nije neprekinuto čitanje ni prazno izgovaranje. Ona čuva bitne čine priprave i zaključka te pomoćno gradivo pretvara u susret. Time produbljuje postojeće načelo da zamjenski oblik vrijedi samo ako ponovno usmjeri razum i volju prema Bogu.

Rastresenost, suhoća i samoobmana

Rastresenosti mogu biti hotimične ili nehotične. Nehotična rastresenost nije krivnja ni razlog za uznemirenost; dovoljno je mirno se vratiti. Ako cijelo vrijeme prođe u ponovnom vraćanju, Razmatranje može postati molitva strpljenja: iskrena volja da se ostane pred Bogom i napor ljubavi već su stvaran čin molitve.

U suhoći treba razlikovati uzroke koje osoba može uklanjati — hotimični grijeh, raspršen život, nemrtvljenost i neuredne navezanosti — od kušnje koja nije skrivljena. U oba slučaja mogući su čini vjere, poniznosti, pouzdanja, ljubavi i osobito prošnje. Krepost nije jednaka nježnomu osjećaju, nego hrabroj vjernosti Bogu.

Tri su glavne samoobmane: uvjerenje da je molitva preteška, da ne koristi jer napredak nije vidljiv i da joj vrijednost određuje utjeha. Odgovor je dobra volja koja se očituje u konkretnu obraćenju. Umor, rastresenost, suhoća i odbojnost ne poništavaju molitvu ako volja iskreno ostaje okrenuta Bogu.

Karta

Razlomljene niti knjige nalaze se u Katekizam nutarnje molitve MOC.

↗ Otvori u vrtu →