Peta tendencija. Hezihasti, najbolji predstavnici kontemplativne predaje, drže da savršena molitva cvjeta samo u pustinji i samoći. Ipak, budući da je Kristov križ rehabilitirao svu stvarnost, kršćanin ne može isključiti da živi među ljudima — da im govori i istodobno boravi s Bogom, da se otvara mnoštvu ljudskih misli i volja, a ipak vrši samo volju Božju.
Kasijan cenobitski život veže uz apostolska vremena (zajednica prvih kršćana kao uzor), no cenobitizam u pravom smislu rađa se s Pahomijem, a velikoga zakonodavca ima u Baziliju. Ideal bazilijevskih Pravila ostao je gotovo nepromjenjiv na Istoku; tomu su pridonijeli Justinijanovo zakonodavstvo i kasnije studitska reforma („vjernost Ocima”).
Bazilijevski cenobitizam pretpostavlja zajednički život po evanđelju, u kojem druženje s braćom nije opasnost za sjedinjenje s Bogom, nego dragocjena pomoć. A ono što vrijedi za samostan, ideal je za cijelu Crkvu — odatle „crkvena” (ekleziološka) duhovnost: živjeti u Crkvi, osjećati s Crkvom, sudjelovati u svemu njezinu životu.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 29–30.
↗ Otvori u vrtu →