Knjiga

ČETIRI LJUBAVI

ČETIRI LJUBAVI

C. S. Lewis razlikuje ljubav-potrebu, ljubav-dar i ljubav zahvalnosti, a zatim tim ključem čita privrženost, prijateljstvo, eros i milosrdnu ljubav. Naravne ljubavi nisu ni neprijatelji milosti ni samodostatni bogovi: dobre su kao stvorene stvarnosti, ali postaju razorne kada od njih očekujemo konačnu vlast i spasenje.

Središnja tvrdnja

Naravne ljubavi nalikuju vrtu. Njihova živost ne dolazi od vrtlara, ali bez razuma, kreposti i milosti prerastaju u nered. Kršćanski odgovor zato nije ugušiti ljudsku ljubav, nego dopustiti da bude pročišćena, uređena i preuzeta u milosrdnu ljubav.

Četiri oblika

Duhovna napetost

Lewis odbacuje sigurnost srca koje se više ne želi izložiti gubitku. Voljeti znači pristati na ranjivost; srce koje se zatvori kako ne bi bilo slomljeno naposljetku postaje neprobojno. Ljubav prema Bogu stoga ne opravdava bijeg od ljudske ljubavi, nego je uređuje prema njezinu Izvoru.

U vječnosti ljubljeni nisu konkurencija Bogu. Njih se nalazi u Bogu: kao što se preko portreta ide prema izvorniku i preko potoka prema izvoru, tako veća ljubav prema Bogu povećava sposobnost istinske ljubavi prema stvorenjima.

Cjelina razlomljenih bilježaka nalazi se u Četiri ljubavi MOC.

Izdanje

Hrvatsko izdanje: Verbum, Split, 2012. Prijevod Marija Pavlin; redakcija Slobodan Stamatović. ISBN 978-953-235-309-9.

↗ Otvori u vrtu →