Čistoća (castitas) nije isključivo monaška: „Čistoća se vrši i u suživotu sa zakonitom suprugom” — Klement Aleksandrijski to je dobro formulirao u više tekstova. Zakonita ženidba štiti čistoću: Josif Volokolamski to napominje svome duhovnom sinu plemiću, potičući ga da oženi sve mladiće od petnaeste godine ili ih dovede u samostan, „inače ćeš biti odgovoran ako mladić ili djevojka padnu u nečistoću” (s tugom dodaje: „Ah, te predaje nema u našoj Rusiji”).
Ipak ostaje istina: gotovo svi traktati o čistoći potječu iz monaških sredina, pa odricanje od tjelesnih želja sve više teži poistovjetiti se sa savršenim djevičanstvom.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 206–207.
↗ Otvori u vrtu →