Po Knjizi Mudrosti (2,23) čovjek nije samo „na” sliku Božju, nego je „slika naravi Božje”. Grgur Nisenski, ističući savršenu jednakost božanskih Osoba, radije govori tako: arhetip prema kojem je čovjek stvoren uvijek je Bog.
Augustinov napor da u ljudskom duhu pronađe odraz života triju Osoba (psihološka analogija Trojstva) uglavnom je stran istočnim brigama. Ipak, tragova sličnog nauka ima kod Grgura Nisenskog, u (apokrifnom) spisu De eo quid sit ad imaginem i osobito u Komentaru Šestodneva Atanazija Sinajskog. Efrem Trojstvo ilustrira trima sastavnicama čovjeka, ali — drukčije od Augustina — Ocu pridružuje naš duh, a tijelu Duha Svetoga. I Grgur Palama se približava sličnoj misli.
Istok dakle čovjeka radije gleda kao sliku cijeloga Trojstva (preko Riječi), ne tražeći nužno psihološku analogiju triju Osoba u pojedinim moćima duše.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 57.
↗ Otvori u vrtu →