Svi se slažu: tjelesna strast vrlo je opasna („Može li čovjek nositi oganj u njedrima a da mu se haljine ne zapale?” — Izr 6,27). Za trajno življenje čistoće nužni su čuvanje srca i osjetila, bijeg od prigoda, otpor napastima i post.
Pisci nabrajaju prakse koje slabe „sramotne strasti”: uz post (na počasnom mjestu) — bdjenja, psalmodija, duga molitva, ručni rad, šutnja, podnošenje poniženja; Ivan Klimak hvali terapeutski učinak mirna redovničkog života u poslušnosti. Zlatno pravilo: „Čisti istjeruje ljubav ljubavlju, gasi oganj tijela ognjem Duha.” Čuvanje čistoće tako nije puko potiskivanje, nego preusmjerenje ljubavi prema Bogu.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 210–211.
↗ Otvori u vrtu →