Definicija logismosa

Evagrijeva definicija je složena: „…um je pokrenut kao nekom strašću; tada potajno čini ili govori nešto protiv zakona, gonjen prema svome idolu.” Iz toga Špidlík izvlači bitno:

Logismós nije „misao” u pravom smislu, nego „slika”, fantazam koji niče u čovjeku obdarenu osjetilnošću. Ne potječe od nousa (duha), nego od niže spoznajne moći — diánoie (sjedišta rasuđivanja za i protiv). Ta je slika ipak kadra privući i pokrenuti duh, izazvati strastveni pokret koji čovjeka navodi da potajno odluči protiv zakona Božjega, ili barem da dijalogizira s tom slikom koja se nameće poput idola — a trebalo bi je otjerati.

Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 222–223.