Pitanje moći duše zaokupilo je filozofiju, pa onda i duhovne pisce, čim se osjetila potreba da se u jedno psihičko počelo poveže različite sile čovjeka. Platon je imao (ili je tako tumačen) dualnu koncepciju: nous (viši, razumski dio) i psyche (niža, životinjska funkcija — Evagrijeva „strasna dimenzija duše”), koja se dijeli na thymikón i epithymetikón. Otud trodioba koju prihvaćaju mnogi Oci i koja je važan dio Evagrijeve antropologije.
Stoici, premda ističu jedinstvo duše, nabrajaju osam dijelova: pet osjetila + glas + sjeme + hegemonikón (preinačeni Platonov nous, koji zapovijeda i sve sjedinjuje). Klement tu stoičku podjelu rabi pomalo umjetno. Općenito tim podjelama nedostaje preciznosti; duhovni pisci ih podređuju duhovnoj svrsi.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 103–104.
↗ Otvori u vrtu →