U nizu Manjih pravila Bazilije nabraja raspoloženja duha potrebna za djelotvorno i iskreno vršenje bratske ljubavi. Kao čovjek djelovanja, Bazilije je konkretan: ljubav prema bližnjemu očituje se, s jedne strane, u dobrom primjeru i molitvi, a s druge u ručnom radu, pedagoškoj djelatnosti i konkretnoj skrbi.
Time samostan postaje radionica ljubavi: kontemplacija i služenje nisu suprotstavljeni, nego se djela ljubavi rađaju iz molitve i u nju se vraćaju.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 163.
↗ Otvori u vrtu →