Pravovjerna Crkva ispovijeda da je Bog stvoritelj „vidljivoga i nevidljivoga”. Već Poslanica Diognetu tvrdi da su „bića stvorena na korist ljudima”; Zlatousti ponavlja: „Za nj [čovjeka] zemlja, za nj nebo, sunce i zvijezde” — odatle nerazumnost idolopoklonstva.
Zanimljiva razlika: zapadni propovjednici rado hvale ono što svijet pruža životu čovjeka (hrana, klima, toplina sunca); istočni drže da je vidljivi svijet ponajprije „škola za duše”, da čovjeka dovede do spoznaje Boga. Tako Origen rehabilitira tvar otkrivajući njezino mjesto u božanskom planu i ulogu u odgoju čovjeka — tvar postaje polazište uspona k spoznaji Boga. Pisci theoria physiké govore o neposrednom opažanju logosa stvorenih stvari; mnogi imaju estetske naglaske. Ljepotu svemira Oci tumače stoičkim pojmom sklada (harmonije); red svijeta (eutaxía) postaje glavni dokaz Božjega postojanja — ali u svjetlu objave dobiva posve osobit karakter.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 121–123.
↗ Otvori u vrtu →