Asketska praksa monahâ bila im je način prijelaza „iz ropstva u slobodu”. Izvana se često očitovala kao želja za oslobođenjem od društvenih „struktura” i konvencija, ali je iznutra čuvala svoj autentični cilj: apatheiju — nepristupačnost srca grijehu i strastima, svemu što bi moglo pomutiti parresíju, slobodan pristup Bogu. Taj cilj nema ničega „pasivnog” — pretpostavlja neprestanu borbu za čistoću srca.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 320.
↗ Otvori u vrtu →