Knjiga Postanka pripovijeda veliko „djelo Božje” — stvaranje. Za Isusa „djelo Božje” jest sam njegov život; na pitanje „Što nam je činiti da vršimo djela Božja?” odgovara: „Djelo je Božje da vjerujete u onoga koga je on poslao” (Iv 6,29). „Djelo Božje” je dakle život vjere u sljedbi Krista.
U monaškoj književnosti tò érgon tou Theoû ne označava liturgiju (opus divinum), nego askezu općenito. Érgon se suprotstavlja parergonu (sporednom djelu koje nije „djelo duše”). Monasi su uvjereni da duhovni život traži trud (kópos): „Monah se trudi u svakom djelu — zato je monah.” Bazilije: duhovna se dobra stječu „mukom i znojem” (pónois kaì idrôsi); Pseudo-Makarije: treba „voditi borbu i rat”. Slavenski: trud i podvig (asketa je podvižnik). Tako je duhovni život ujedno dar Božji i ljudski napor.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 167–168.
↗ Otvori u vrtu →