Prva tendencija. Kršćanstvo se najprije pojavilo kao židovski pokret; teme i ustanove uvelike duguju izvornoj sredini. Odnos Boga i naroda poimao se kroz kategoriju Saveza, koja ne poziva na intelektualnu spekulaciju nego na vršenje zapovijedi. Tako su prvi kršćani vjerovali i živjeli svoju vjeru u jednostavnosti poslušnosti samoj evanđeoskoj predaji — sve dok neki filozofi nisu počeli sustavno promišljati.
Ta „praktična” duhovnost dulje se zadržala ondje gdje je kršćanstvo prodrlo prije helenističke filozofije — u Siriji i sirskojezičnim krajevima (Afraat, Efrem, Jakov iz Saruga). Ondje prevladavaju umjerena i diskretna psihologija, čudesno cjelovit dogmatski nauk i moral sav prožet ljubavlju.
Ta sklonost nikada posve ne nestaje i nalazi uvjerene sljedbenike među velikim istočnim učiteljima. Ona je „prva struja” prema kojoj se mjere ostale.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 26–27.
↗ Otvori u vrtu →