Neki simboli Duha Svetoga izražavaju njegovo podrijetlo izvan ljudske duše (arhaična formula o „anđelu Duha Svetoga”; „Darivatelj”). Bazilije, naprotiv, govoreći da je Duh Svjetlost, objašnjava: „kao što se moć gledanja nalazi u zdravu oku, tako je djelovanje Duha u očišćenoj duši” — Duh je poput „umijeća u umjetniku”, pa ga Bazilije zove i našim logosom.
Origen naše sjedinjenje s Duhom naziva anákrasis (prožimanje). Irenej, tumačeći trihotomiju, drži da Duh mora biti sjedinjen s dušom, a preko nje i s tijelom, da bi nastao savršen čovjek.
To su korijeni bogate misli Teofana Zatvornika (19. st.), prema kojem je Duh „duša ljudske duše”. Njemu odzvanja Evdokimov: „Na dan Pedesetnice Duh osobno djeluje i silazi u narav te se postavlja kao unutarnja činjenica ljudske naravi.” Duh prethodi svakom činu u kojem duhovno poprima tijelo — postaje kristofanija.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 36–37.
↗ Otvori u vrtu →