Premda im je kontemplacija davala živu svijest duhovne veze međusobno i sa svim ljudskim rodom, monasi su to jedinstvo često držali korisnijim živjeti u materijalnoj i ljudskoj izolaciji. U eremitskom životu vidjeli su sredstvo da pojačaju svoj odnos s Bogom molitvom. Samoća, dakle, nije bijeg od ljubavi, nego njezino produbljenje u tišini.
Špidlík, Duhovnost kršćanskog Istoka, str. 319.
↗ Otvori u vrtu →